Tradicionalno, centralno obilježavanje Dana pobjede i 29. obljetnice operacije “Oluja” obilježava se u Kninu gdje je ove godine došlo nikada manje ljudi. Na proslavu je stigao državni vrh. Okupljenima su se obratili predsjednik RH Zoran Milanović, predsjednik sabora Gordan Jandroković i predsjednik vlade Andrej Plenković, a nakon toga uslijedio je letački program Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
– Oluja je bila najučinkovitija opcija oslobađanja Hrvatske tu na jugu, gdje je sve počelo. Ona je bila posljednji udarac zločinačkoj državi pod kontrolom Miloševića. Daleko od toga da je sve bilo savršeno, ali vidimo da je jedna od najvećih stvari bila briga o životima naših vojnika. To se provlačilo cijelo vrijeme i o ljudima se brinuli. Naši gubici su u ratnim okolnostima bili razmjerno podnošljivi. Završim operacijama prethodile su operacije uvježbavanja i naoružavanja. Pomoć naših današnjih zapadnih saveznika bila je sporadična. Ovo nisu naknadne žalopojke ili optužbe, govorim to radi povijesne istine. Samo nama je istinski stalo do naše države – rekao je predsjednik te dodao:
– Ne slavimo da bismo prkosili ili provocirali bilo koga. Ne utjerujemo ratnički duh u stanovništvo, to je nepotrebno. Tu smo da se sjetimo koliko je krvi bilo potrebno da se odupremo pokoravanju, to je prava riječ. Utoliko je proslava pobjede vrelo našeg samopouzdanja i samosvijesti – zaključio je.
Evo što je poručio premijer Plenković:
– Oluja je bila odvažan odgovor kojim smo vratili gotovo četvrtinu hrvatskog teritorija, omogućili povratak izbjeglicama i odgovorili na stalnu prijetnju. Oluja je označila novo razdoblje u povijesti hrvatske države. U toj su sudbonosnoj bitci 200.000 hrvatskih vojnika, branitelja i policajaca pokazali neviđenu hrabrost. Kao što je u našem habitusu da ne vodimo osvajačke ratove, tako je i Oluja bila oslobodilačka, obrambena, legitimna i pravedna operacija. I zato nećemo nikom dopustiti napade na hrvatske branitelje i policajce. Stoga su branitelji, a osobito oni koji su dali svoje živote, utkani u temelje naše slobode, a mi smo im itekako zahvalni i nastojimo voditi računa o njihovim pravima i dignitetu. I zato smo donijeli zakone o braniteljima, nestalima, civilnim stradalnicima, ispravili nepravde iz ranijih vremena i unaprijedili skrb i zaštitu digniteta branitelja – izjavio je premijer, pa dodao:
– U Oluji je život izgubilo više od 250 branitelja, a njih više od 1400 ranjeno. Ova operacija je dovela i do kraja rata u susjednoj BiH. Mjesec dana nakon genocida u Srebrenici razbijen je obruč oko bihaćkog džepa u kojem 180 tisuća Bošnjaka bila pod opsadom srpskih snaga. moć koju je Hrvatska pokazala u Oluji preokrenula je odnose snaga i omogućila mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja. Okupili smo se danas da proslavimo slobodu. O tome su sanjale generacije Hrvata – rekao je Plenković.
Republika Hrvatska, dvadeset i devetu godinu zaredom, slavi najvažniju ratnu pobjedu u svojoj suvremenoj povijesti. Slavimo hrabrost i vještinu svojih vojnika koji su nam donijeli slobodu, mir i suverenost, uz trajnu svijest o tome da smo kao nacija zauvijek zaduženi žrtvom muškaraca i žena koji su dali svoje živote i svoje zdravlje u slamanju neprijateljske armije. To se, naravno, odnosi i na našu braću i sestre iz Bosne i Hercegovine.
„Oluja“, kako je zamišljena i provedena, nije bila moguća bez junačkog sudjelovanja postrojbi Hrvatskog vijeća obrane. Mislim ponajprije na ovladavanje Kupreškom visoravni, planinom Dinarom i prostorom u bosanskohercegovačkom, ovdje bliskom zaleđu Knina, u mjesecima i danima uoči „Oluje“. Te akcije bile su mukotrpno stvaranje pretpostavki za najučinkovitiju opciju oslobađanja okupiranog teritorija ovdje na jugu gdje je sve počelo. To su činjenice koje obvezuju hrvatsku državu čvršće i od inače jasnih ustavnih odredbi.
Slavimo, također, mudrost, odlučnost, pa i potrebnu lukavost političkog vodstva i vojnih zapovjednika koji su strpljivo čekali najbolju zamisao i pravi čas za udarac što je srušio i konačno zadao finalni udarac pobunjeničkoj paradržavi stvorenoj u okrilju Miloševićevog režima i realno pod vlašću Beograda u svim ključnim vitalnim segmentima. Daleko od toga da je bilo sve savršeno, no kad dublje uronimo u koncept vođenja i zapovijedanja u Domovinskom ratu, vidjet ćemo da je jedno od najvažnijih načela bila briga o životima naših vojnika. O životima u početku, malo dobrih ljudi. Jer bilo ih je malo, a kasnije više. To se provlačilo cijelo vrijeme i koliko god svaki gubitak bio velik, tragičan i nenadoknadiv u sebi, o ljudima se brinulo. Naši gubitci su bili u ratnim okolnostima razmjerno podnošljivi i produkt upravo takvog odnosa prema vojsci. Neovisno o političkom ili svjetonazorskom usmjerenju, mi prema tome moramo imati dubok i ljudski i politički respekt.
Završnim oslobodilačkim operacijama prethodile su godine uvježbavanja i naoružavanja u vrlo nepovoljnim međunarodnim okolnostima. Pomoć naših današnjih zapadnih saveznika bila je sporadična. Ništa nam nije darovano ili doneseno na pladnju. Ovo nisu nikakve naknadne žalopojke ili optužbe na bilo čiji račun. Govorim ovo radi povijesne istine, kao i zbog toga da bismo bili svjesni da je samo nama istinski stalo do naše države. Nitko ne zagovara izolacionizam niti je nepovjerljiv prema vrijednostima koje nas svrstavaju u zapadni civilizacijski krug i to nikome ne moramo i ovom prilikom nećemo dokazivati, ali sam svjestan kako funkcionira svijet i čemu nas uče iskustva iz prošlosti. Nitko nam neće pomoći ako sami ne uložimo maksimum energije i pameti u izgradnju bogatije, naprednije i sigurnije države.
Čast svim strateškim partnerstvima i savezništvima, svim međunarodnim organizacijama i asocijacijama kojih smo članovi, ali to je ipak prije svega dobrodošla nadgradnja. Temelj je naša nepokolebljiva vjera u to da Hrvatska ovisi o svojim ljudima i o spremnosti svoga naroda da se žrtvuje za dobrobit naše zemlje. Temelj je naša spremnost da, usprkos razlikama i neslaganjima, stanemo jedni uz druge i da budemo pri ruci jedni drugima u neizvjesnim vremenima, i ne samo u neizvjesnim vremenima, iako ova vremena u kojima danas stojimo jesu neizvjesna vremena. Da nikoga ne ostavimo na vjetrometini. Da nitko ne ostane prepušten sam sebi i bespomoćan.
To je preduvjet naše težnje da nas se poštuje, da se uvažavaju naši stavovi i principi, da se uzimaju u obzir naši specifični interesi, pa kada je u pitanju i Bosna i Hercegovina koja bez Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane ne bi bila slobodna i neprijatelj te 1995. godine ni u kojoj varijanti ne bi bio poražen. Ako svoju sadašnjost i budućnost vežemo previše uz bilo čije pokroviteljstvo, pretvorit ćemo se u sredstvo ostvarivanja tuđih interesa, stanje poznato iz hrvatske povijesti, a naši ljudi u tom scenariju dugoročno mogu biti samo na gubitku. Ničije stvarne ili navodne veze bilo koga od nas s inozemnim centrima moći neće nas usrećiti. Iluzija je da se do općeg boljitka može doći prečicom ili „preko veze“ – ne može.
Budimo skeptični prema svakome tko nas bude uvjeravao da do blagostanja i sigurnosti možemo stići nečijom milošću, mimo zalaganja i preuzimanja odgovornosti za odabir puta kojim ćemo kročiti – samo našeg puta, ne postoje dva ista. Istinska sreća naše domovine neće doći niotkud izvana i ni od koga tko ne razumije naše posebnosti i naš identitet, našu povijest i naš mentalitet.
Operaciju „Oluja“ ne proslavljamo da bismo likovali nad porazom druge strane, nad nedužnim žrtvama, niti nad bilo kojim žrtvama. Suosjećamo s boli svake obitelji koje je izgubila svoje bliske i najbliže. Ne slavimo da bismo provocirali bilo koga ili da bismo prkosili bilo kome. To nas ne zanima. Ne želimo promovirati militarizam i utjerivati ratnički duh u stanovništvo. To je nepotrebno. Mi se ovdje okupljamo i okupljat ćemo se da bismo slavili slobodu i da bismo se podsjećali koliko je krvi, muke, truda i upornosti bilo potrebno da bismo se oduprli pokoravanju. To je prava riječ. Da nikad ne bismo smetnuli s uma kako slobodu ne smijemo mijenjati ni za sva blaga ovoga svijeta.
Utoliko, proslava pobjede vrelo je našeg samopouzdanja i naše samosvijesti. Ovo je obnavljanje vjere u to da smo sposobni za najveće pothvate i za najveće dosege kad znamo što su naši interesi i kad ne kalkuliramo oko toga da pružimo najbolje od sebe u očuvanju vrednota koje nas drže zajedno. Držimo se zajedno i ničeg se nemojmo bojati!
Živjeli, živjela naša Hrvatska!“