U Europi najmanje 67 djece začeto je spermom donora s rijetkom mutacijom povezanom s rakom. Desetero ih je već oboljelo, a slučaj otvara pitanja o kontroli i ograničenju donacija.
Najmanje 67 djece u Europi začeto je korištenjem sperme donora koji nosi rijetku genetsku mutaciju povezanu s povećanim rizikom od razvoja raka. Kod desetero djece već je dijagnosticiran rak, uključujući leukemiju i ne-Hodgkinov limfom. Djeca su rođena između 2008. i 2015. godine, a slučaj je ponovno pokrenuo raspravu o nužnosti strožih pravila u postupcima donacije sperme.
Mutacija gena TP53, poznata kao uzročnik Li-Fraumenijeva sindroma, nasljednog stanja koje drastično povećava rizik od više vrsta tumora, identificirana je u spermi donora. U vrijeme donacije mutacija nije bila povezana s konkretnim rizicima, no naknadne analize potvrdile su zabrinjavajuću povezanost.
Slučaj je otkriven nakon što su dvije obitelji u različitim zemljama kontaktirale svoje klinike za plodnost kada je kod njihove djece dijagnosticiran rak. Istraga je potaknula šire testiranje, koje je obuhvatilo 67 djece iz 46 obitelji u osam europskih zemalja. Kod 23 djece pronađena je mutacija, a kod deset već razvijen karcinom.
“Moramo ograničiti broj poroda ili obitelji na jednog donora. Ovo je abnormalno širenje genetskih bolesti. Nema svaki muškarac 75 djece diljem Europe”, upozorila je dr. Edwige Kasper, biologinja iz sveučilišne bolnice u Rouenu, koja je slučaj iznijela na godišnjoj konferenciji Europskog društva za ljudsku genetiku u Milanu.
Europska banka sperme, koja je distribuirala spermu spornog donora, potvrdila je prisutnost mutacije i obavijestila sve povezane klinike. Iako primjenjuje ograničenje od 75 obitelji po donoru, broj djece začete istom donacijom očito može biti i veći, što dodatno alarmira stručnu javnost.
Djeci koja nose mutaciju preporučuje se stalni genetski nadzor i preventivni pregledi, s ciljem ranog otkrivanja potencijalnih bolesti. Stručnjaci sada pozivaju na strožu regulaciju donacija, obavezno genetsko testiranje donora te međunarodnu razmjenu informacija kako bi se spriječili slični slučajevi.
Slučaj otvara duboko etička pitanja o granicama reproduktivne medicine, sigurnosti pacijenata i potrebi za međunarodnim standardima u području donacije reproduktivnih stanica.