Dalija Orešković ponovno je pokazala svoje pravo lice – političarke koja živi od skandala i sukoba. U izjavi koja pršti od podjela i uvreda, bez ikakvih dokaza i argumenata, napala je sve ono što mnogi građani smatraju temeljem hrvatskog identiteta: državu, Katoličku crkvu, sport i glazbu.
„Dišpet? Bit će da su dišpetni prema dvostrukim konotacijama. Jer ako može u Hrvatskom saboru, može i na stadionima, to su poručili šefu. Vlast je rekla da je ‘za dom spremna’,” izjavila je, hladno stavljajući znak jednakosti između političkog vrha i navijačkih ispada, te bez imalo poštovanja u isti koš trpajući izbornika Zlatka Dalića, pjevača Marka Perkovića Thompsona i Katoličku crkvu.
Ovakva retorika nije slučajna – ona je namjerna i otrovna. Kad netko bez trunke zadrške insinuira da Crkva, koja stoljećima čuva moral i vjeru hrvatskog naroda, podržava ekstremizam, jasno je da mu nije stalo ni do istine ni do zajedništva. Prozivati Zlatka Dalića, čovjeka koji je ujedinio Hrvatsku sportskim pobjedama, čista je uvreda za sve koji su ponosno stajali iza reprezentacije. Napad na Thompsona, koji pjeva o Domovinskom ratu i ljubavi prema Hrvatskoj, samo je još jedan dokaz njezinog prijezira prema onome što običnim ljudima znači domoljublje.
Dalija Orešković ovdje ne kritizira – ona vrijeđa. Ne traži rješenja – ona provocira. I što je najgore, sve to radi svjesno, računajući na to da će njezine riječi završiti na naslovnicama i izazvati novu buru. Umjesto da poštuje institucije države i vjeru milijuna građana, ona ih gura u blato svojih političkih obračuna.
Ako je ovo njezin način da “prodrma” javnost, onda neka zna: vrijeđanje Crkve, države, sportskih heroja i glazbenika koji nose hrvatski identitet nije hrabrost – to je čisti politički oportunizam i destrukcija.
Hrvatska ne treba još jednog huškača. Treba ljude koji će spajati, a ne one koji uživaju gledati kako se narod dijeli.
Nacionalnoplus