Objava Richarda Swartza, švedskog kolumnista Dagens Nyhetera i supruga Slavenke Drakulić, u kojemu Hrvatsku opisuje kao državu ovisnu o njemačkom turizmu i europskim fondovima, a Thompsona uspoređuje s nacističkom propagandom, izazvala je val reakcija.
Već na prvu jasno je da se radi o tekstu koji daleko prelazi granicu novinarske kritike i ulazi u područje politički motiviranog pamfleta. Swartz, i sam dio kulturne elite Stockholma, ne skriva ideološki okvir – Hrvatsku vidi kao “orbaniziranu” zemlju na periferiji Europe, u društvu “diktatorske Srbije” i “disfunkcionalne Bosne”.
Netočne tvrdnje o koncertu
U opisu Thompsonova nastupa u Zagrebu Swartz piše o “ustaškim simbolima” i “pozdravima Za dom spremni” izjednačujući ih s Hitlerovim “Heil Hitler!”. Premda takve usporedbe već desetljećima koriste pojedini aktivisti, činjenica je da se u Hrvatskoj o tom pozdravu vode pravne i povijesne rasprave, a Ustavni sud ga u posebnim okolnostima tretira kao dio povijesnog konteksta Domovinskog rata. Swartz taj složeni kontekst prešućuje, umjesto činjenične analize bira politički najeksplozivniji narativ.
Tvrdi i da “Vlada šuti”, premda su premijer Plenković, predsjednik Sabora Jandroković i ministar Božinović javno reagirali na izvještaje o koncertu, odbacujući teze o “ustašizaciji”. Dakle, iznesena tvrdnja o šutnji Vlade nije točna.
Podrivanje ekonomske reputacije
Swartz Hrvatsku opisuje kao “njemačku privatnu rivijeru”, insinuirajući ovisnost o njemačkim turistima, čak povlačeći paralelu s NDH koja je bila “marioneta Hitlerove Njemačke”. Takva povijesna usporedba ne samo da je neumjesna nego ignorira realnost da turizam čini velik dio BDP-a i u mnogim mediteranskim zemljama – od Španjolske do Grčke.
Njegova tvrdnja o “pohlepnom izbacivanju Hrvatske s turističkog tržišta” proturječi službenim podacima koji pokazuju da zemlja iz godine u godinu bilježi rast noćenja i prihoda, unatoč globalnoj konkurenciji.
Ideološka oštrica iznutra
Posebno kontroverzno jest što ovako oštar napad dolazi iz pera supruga Slavenke Drakulić – domaće književnice i novinarke Jutarnjeg lista, nagrađivane od Hrvatskog novinarskog društva. To otvara pitanje koliko dio domaće intelektualne scene sudjeluje u stvaranju negativne slike Hrvatske u inozemstvu, koristeći strane medije kao platformu za vlastite ideološke obračune.
Swartzov tekst, premda objavljen u uglednom švedskom dnevniku, pokazuje klasične obrasce politički obojenog novinarstva – selektivno iznošenje činjenica, izbjegavanje konteksta i korištenje povijesnih usporedbi radi emocionalnog učinka. U konačnici, takvi istupi ne pridonose kvalitetnoj raspravi o problemima Hrvatske, već jačaju stereotipe i potiču nepovjerenje.