Jutros je policija izvijestila o nesvakidašnjem slučaju iz Požege – 72-godišnja umirovljenica osumnjičena je da je u razdoblju od 12. do 22. kolovoza iz trgovine u Osječkoj ulici otuđila nekoliko pokrivača. “Dovršeno je kriminalističko istraživanje… Slijedi posebno izvješće nadležnom državnom odvjetništvu”, navode iz policije.
Iza tih suhoparnih redaka službenog priopćenja, krije se priča koja teško može ostaviti ravnodušnim. Gospođa u poznim godinama, u vrijeme kada bi trebala uživati u mirnoj starosti i brizi društva, posegnula je za toplim dekicama – ne u trgovini, već u džepovima svojih staračkih ruku.
Čini se da nije krala zlato, tehniku ni luksuzne predmete. Ukrala je ono što simbolizira najosnovniju ljudsku potrebu – toplinu. Toplinu koja je možda u njenom domu nedostižna, dok računi rastu, mirovine kopne, a zima neumoljivo kuca na vrata.
Umjesto bezbrižnih dana, nju sada čeka susret s pravosuđem. Ako je vrijednost ukradenih pokrivača mala, kazna može biti do godinu dana zatvora. Ako je pak veća – i do pet. Pitanje je: što nam govori društvo u kojem baka krade dekice da bi prezimila, a za to riskira zatvor?
Je li ova starica zaista prijetnja zajednici ili samo još jedno bolno lice hrvatske stvarnosti – umirovljenica koja traži način da preživi nadolazeće hladne noći?
U vitrini s pokrivačima u jednoj požeškoj trgovini sada zjapi praznina. Ali najveća praznina možda je u našem društvu, koje svojim najstarijim članovima ostavlja samo dvije opcije – smrzavati se ili krasti.
Nacionalnoplus