Ime Dragutina Ćelapa do prije nekoliko godina bilo je tek jedno od mnogih u lokalnoj političkoj areni Banovine. Predsjednik općinskog ogranka SDSS-a, bivši vijećnik, kandidat za Sabor – profil tipičnog čovjeka iz sjene lokalne politike. No, kada su početkom listopada prošle godine stigle lisice na njegova vrata, postalo je jasno da priča o Ćelapu ima mnogo mračnije poglavlje, ono koje se ne nalazi u predizbornim letcima, već u dokumentima iz ratne arhive i kaznenim prijavama za – ratni zločin.
Ćelap, danas 71-godišnjak iz Starog Sela Topuskog, nije samo osumnjičenik – on je od veljače i službeno optužen za ratni zločin počinjen nad hrvatskim vojnicima i policajcima 1991. godine. Prema dokumentima koji su dospjeli u javnost zahvaljujući višegodišnjem istraživanju umirovljenog pukovnika HV-a Ivice Pandže Orkana, Ćelap je bio snajperist u redovima agresorske vojske.
U arhivskim zapisima tzv. Republike Srpske Krajine, navodi se da je “hladnokrvno i odlučno” djelovao u napadima na Topusko te sudjelovao u likvidacijama pripadnika hrvatskih snaga. Pohvaljen je za “hrabrost i doprinos u borbi protiv snaga MUP-a, ZNG-a i ustaških formacija”, a zapisi govore i o njegovoj ulozi u ubijanju trojice vojnika kod Lasinje.
Ratna prošlost, međutim, nije bila predmet javnog diskursa sve do 2019. godine, kada su Pandžini nalazi pokrenuli lavinu – braniteljske udruge su podnijele kaznene prijave, a priča o Ćelapu konačno je izbila iz okvira kuloara.
No, dok se pravosudni kotači polako vrte, Ćelap je, prema svemu sudeći, odlučio uzeti stvari u svoje ruke. Prošli tjedan je završio u istražnom zatvoru – ne zbog ratnih zločina, već zbog prijetnji i fizičkog napada na susjeda Milana Busića. Detalj koji priči daje posebno mračan ton jest činjenica da je Busić jedan od ključnih svjedoka u istrazi protiv njega.
Je li riječ o pokušaju zastrašivanja? Sud će reći svoje, ali kontekst ostavlja malo prostora za sumnju. U trenucima kada se optužbe gomilaju, a suđenje se bliži, svjedok postaje prijetnja. A prijetnja – u ovom slučaju – susjed s druge strane ograde.
U vrijeme prvog uhićenja, SDSS se povukao u institucionalnu tišinu. Predsjednik stranke Milorad Pupovac tada je kratko poručio kako “osuđuju svaki ratni zločin i žale za svakom žrtvom”, ističući važnost presumpcije nevinosti. No, odgovori na pitanja o političkoj odgovornosti, provjeri kandidata i potencijalnim posljedicama za stranku – ostali su visjeti u zraku.
Jer Ćelap nije bio anonimac. Bio je izabrani politički predstavnik, čovjek kojeg su predlagali biračima. Sada je, kako tvrdi tužiteljstvo, čovjek s krvlju na rukama – i to ne samo iz rata.
Kraj političke priče – i početak prave?
Dragutin Ćelap danas nije samo bivši političar. On je i lice jedne dublje traume hrvatskog društva – traume koja se ne može izbrisati stranačkom pripadnošću, pozivima na suživot ili zaborav.
Njegova priča – ako se optužbe dokažu – bit će podsjetnik na sve one slučajeve gdje su ratni zločini desetljećima ostali zatrpani pod tepihom kompromisa, tišine i zaborava. A tišina, kad predugo traje, zna eksplodirati – kao što se dogodilo kada je Ćelap nasrnuo na svjedoka, možda osjećajući da mu istina konačno dolazi za vrat.
Nije ovo samo proces protiv jednog čovjeka. Ovo je proces protiv ideje da zločin može proći nekažnjeno ako se dovoljno dugo šuti.
A šutnja – barem u ovom slučaju – više nije opcija.