Piše: Dražen Prša
U središtu Zagreba u subotu se održao najavljeni prosvjed protiv uvođenja obveznog vojnog roka — događaj koji je, unatoč velikim očekivanjima medija, prerastao u sramotno slabo odazivanje i, prema riječima promatrača, u javni istup usmjeren protiv temelja domoljublja i vrijednosti Domovinskog rata.
Na Trgu se pojavilo tek desetak prosvjednika i nekoliko organizatora, dok su desetci fotoaparata i televizijskih kamera zatečene čekanjem neke spektakularne scene koja nikada nije došla. Umjesto masovnog otpora ili žustrog građanskog protesta, zabilježena je turobna scenografija — više novinara nego sudionika, praznina koja je jasno govorila o dojmiku manjka potpore za poruke koje su nosili govornici.
Organizator okupljanja, Centar za ekonomsko obrazovanje, predstavio se kao inicijativa protiv “nepotrebne i nepravedne” obveze. No iz sadržaja govora i slogana moglo se jasno iščitati nešto više: ne samo negacija zakonskog prijedloga, nego otvoreni otklon od ideala koji su desetljećima utkani u stvaranje hrvatske države. Kritičari tog govora to protumačuju kao negaciju patnje i žrtve branitelja koji su stvarali slobodnu Hrvatsku — a upravo su ti branitelji simboli domoljublja koje prosvjednici dovode u pitanje.
Govornici su, među ostalim, poručili da ne žele “boriti se za tuđi profit”, tražeći da država odustane od ideje vraćanja obveznog služenja. U njihovim izjavama često se provlači retorika koja relativizira vrijednost služenja i žrtve u ime domovine — poruke koje su, za mnoge, udarac u lice generacijama koje su branile hrvatski teritorij i samostalnost.
Osim ekonomskih argumenata, prosvjednici su isticali i ustavne i pravne prigovore: kažu da bi prijedlog zakona diskriminirao prigovarače savjesti i stajališta koja biraju civilnu službu umjesto vojne. No malo tko je mogao previdjeti simboličku težinu toga kad upravo na Trgu, pred objektivima, ti zahtjevi zvuče udaljeno od općeg osjećaja zahvalnosti prema braniteljima i vrijednostima Domovinskog rata.
Govornici su imali i poruku za premijera Andreja Plenkovića. „Ako je on imao mogućnost bez tereta obveznog vojnog roka odmah nakon fakulteta baviti se stvarima kojima se on htio baviti i doći na poziciju na koju je sad došao, zašto bi ikome bilo uskraćeno to pravo, a kamoli zbog posljedice njegove ruke“, poručio je Hrvoje Marković iz Centra za ekonomsko obrazovanje. Marin Capan iz Mreže mladih Hrvatske dodao je: „Želimo ulaganje u nas i u mir, a ne u bombe i metke… ne želite nam na silu tutnuti puške u ruke.“
I dok su govornici inzistirali na individualnim pravima i kritici vojne ekonomije, atmosfera na trgu posvjedočila je da njihove poruke ne nalaze širok odjek. Manjak odaziva — ulice su zabilježile tek simboličan broj sudionika — sugerira da se njihova parola, koliko god bila glasna pred kamerama, neće lako pretočiti u široku društvenu promjenu. Umjesto toga, događaj je mnogima poslužio kao svojevrsni test reakcije javnosti: test koji su prosvjednici izgubili.
Zakonski prijedlog o kojem se govori trebao bi, po najavama, uskoro stići pred Vladu, a potom i u daljnju saborsku raspravu. Dok se politička rasprava zahuktava, subotnji prizor na Trgu ostaje zorno upozorenje — da teme koje dotiču pitanja domoljublja, ratne žrtve i civilizacijske vrijednosti ne trpe površne i slabo mobilizirane argumente. Za sada je poruka jasna: protivnici vojnog roka mogu imati pravo na svoje razloge, ali njihova današnja izvedba jasno je pokazala kolika je društvena distanca između njihovih težnji i osjećaja zahvalnosti i poštovanja prema onima koji su stvorili i branili državu.