Aleksandar Vučić ponovno je briljirao u svojoj omiljenoj disciplini – povijesnom revizionizmu s elementima znanstvene fantastike. Gostujući na sarajevskoj televiziji, čovjek koji je devedesetih mjerio granice po principu „sto za jednoga“, danas nas uvjerava kako je on zapravo idejni začetnik bratstva i jedinstva u europskom ruhu.
“Borio sam se za Bosnu” (Ali iz kojeg rova?)
Rečenica: “Za to sam se ja borio. Ne samo za Srbiju, već i za Bosnu i Hercegovinu i Sjevernu Makedoniju”, vjerojatno je ušla u anale političkog besramlja. Doista, Vučić se “borio”. Pitanje je samo – s koje strane nišana i s kojim rječnikom?
Dok se danas prodaje pod “europskog vizionara” koji Ukrajinu koristi kao odskočnu dasku za balkanski kolektivni ulaz u EU, zaboravlja da arhivi ne gore. Njegova “borba” za Bosnu i Hercegovinu devedesetih izgledala je kao logistička podrška onima koji su tu istu zemlju komadali, dok je on s Pala, kao “novinar-prevoditelj”, prevodio politiku mržnje na jezik paljanskih topova.
Sarajevo Safari i selektivno pamćenje
Kad ga se pritisne konkretnim optužbama o “Sarajevo safariju” i snajperskim pohodima, Vučić aktivira svoj standardni obrambeni mehanizam: vrištanje o zavjeri. Svi su lažovi, svi su prevaranti, od Domagoja Margetića do svakog arhivskog snimka na kojem mladi Aleksandar, pod skutima Šešelja, obilazi položaje iznad opkoljenog grada.
“Niti sam ubijao, niti pucao”, kaže čovjek koji je karijeru izgradio na huškanju onih koji su to radili u njegovo ime.
Danas je on, eto, žrtva “specijalnog rata”. Specijalni rat protiv Vučića očito provode njegove vlastite izjave iz mladosti koje ga proganjaju poput lošeg mamurluka nakon četničkog pirovanja.
Europski san na ukrajinskoj krvi
Fascinantno je promatrati tu transformaciju. Čovjek koji je do jučer balansirao između Moskve i Bruxellesa, sada bi “preko reda” u EU, jašući na ukrajinskoj tragediji. Odjednom su mu granice “manje važne”. Naravno da su manje važne, kad one koje je on crtao krvlju više ne postoje, pa sad pokušava nacrtati nove – ovaj put u zvjezdicama EU, nadajući se da će sjaj tih zvjezdica zaslijepiti sve one koji se sjećaju mirisa baruta s Pala.
Vučićeva današnja “borba za Bosnu” je ista ona njegova “borba” iz devedesetih – samo što je tadašnju vojnu uniformu i radikalni šinjel zamijenio skupim odijelom i rječnikom briselskog činovnika. Ali, vuk dlaku mijenja, a snajper s Pala… on očito u Vučićevoj glavi nikada nije ni postojao.