Drugi u nizu riječkih koncerata Marka Perkovića Thompsona još je jednom potvrdio status ovog glazbenika kao simbola goleme podrške publike, ali i kao jedne od najdubljih točaka polarizacije u hrvatskom društvu.
Dok je Thompson s pozornice upućivao poruke o važnosti slavljenja temelja države, stavljajući teret budućnosti “prekrasne Hrvatske” na pleća mladih, saborska zastupnica Dalija Orešković u njegovu je nastupu vidjela isključivo nastavak opasnog procesa fašizacije zemlje.
Orešković se u svojoj oštroj kritici nije zadržala samo na glazbeniku, već je oštricu usmjerila prema državnim institucijama, upitavši se javno do kada će se Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA), zajedno s aktualnom vlašću, “praviti gluha, slijepa i bedasta” pred događajima koji, po njezinu sudu, kompromitiraju žrtvu branitelja vežući je uz ideologije s kojima se moderna država ne smije poistovjećivati.
Poseban fokus zastupnice bio je usmjeren na vizualni identitet koncerta, točnije na Thompsonovu majicu s ispisanim brojem 03941158. Riječ je o zatvorskom broju Zvonka Bušića, kojeg glazbenik redovito promovira kao ideal domoljublja.
Orešković je tu simboliku iskoristila za povijesni podsjetnik, ističući da je Bušić proveo 32 godine u američkom zatvoru zbog otmice putničkog zrakoplova i podmetanja bombe od koje je poginuo policajac, pritom ga izravno povezujući s emigrantskom strankom utemeljenom od strane ustaškog časnika Vjekoslava Luburića.
Iako povijesni kontekst akcije iz 1976. godine ukazuje na to da je cilj otmice bio bacanje letaka iznad Londona i Pariza kako bi se upozorilo na podređen položaj Hrvatske u Jugoslaviji, Orešković takve motive odbacuje kao irelevantne.
Ona tvrdi da Thompsonov narativ pokušava rehabilitirati ustaški pokret pod krinkom borbe za “nacionalno čistu Hrvatsku”, pretvarajući, kako kaže, “teroriste u idole”, a “ustaše u dobre momke” koji su se protiv antifašista borili pod pozdravom “Za dom spremni”.
Svoju objavu zastupnica je zaključila dramatičnim pitanjem naciji – “jesmo li mi normalni?” – ostavljajući javnosti da presudi o tankoj granici između interpretacije emigrantske borbe za slobodu i međunarodnih definicija terorističkog čina.