Dok političari barataju postocima i statistikama koje prosječnom čovjeku zvuče kao apstrakcija, stvarni život često stane u jedan stari, zgužvani letak iz kvartovske pizzerije. Jedno takvo “arheološko nalazište” u vlastitom stanu pronašao je Zagrepčanin Neven, a ono što je vidio nije bila samo povijest cijena, već dokaz o brutalnom topljenju kupovne moći hrvatskih građana. Leci koji datiraju tek dvije-tri godine prije uvođenja eura danas izgledaju kao znanstvena fantastika – vrijeme kada je “jumbo” pizza bila jeftinija od današnje “male”.
Era kada je pedesetica bila kraljica dostave
Sjećate li se onog osjećaja kada biste s 50 kuna u džepu mogli nahraniti cijelo društvo? Prema pronađenim cjenicima petnaestak zagrebačkih pizzerija, prosječna cijena miješane pizze (Capricciose) iznosila je oko 39 kuna. Danas, ista ta pizza u prosjeku stoji 10 eura, što preračunato iznosi oko 75 kuna. Rast od 92 posto možda zvuči suhoparno dok ne shvatite da za istu količinu tijesta i šunke danas plaćate gotovo duplo.
Još je drastičnija situacija s “vladaricom” obiteljskih druženja – Slavonskom pizzom. Jumbo varijanta ove delicije nekada je koštala oko 60 kuna. Danas će vam dostavljač za nju tražiti prosječno 24 eura, odnosno frapantnih 181 kunu. To je skok od 201 posto. Ako to nije dokaz inflacije na steroidima, teško je zamisliti što jest.
Tablica “šoka”: Usporedba cijena (Kuna vs. Euro)
Marže jače od vladinih uredbi
Zanimljivo je povući paralelu s cijenama namirnica. Iako je Vlada ograničila cijene brašna, ulja, mlijeka i šećera – dakle baze za tijesto – cijene u pizzerijama nisu pratile taj trend smirivanja. I dok domaća izrada pizze stoji tek oko 4,77 eura, ugostitelji se pravdaju troškovima energenata, radne snage i PDV-om. No, razlika između kućne izrade i restoranske cijene postala je tolika da se mnogi pitaju – plaćamo li mi pizzu ili najam prostora po minuti konzumacije?
“Ovo je pravi dokaz inflacije”, zaključio je čitatelj koji nam je dostavio letke. I doista, dok listamo te stare papire, postaje jasno da uvođenje eura nije donijelo samo nove kovanice, već i nove standarde preživljavanja u kojima je dostava hrane prestala biti svakodnevna pogodnost i postala “posebna prilika”.