Istup Vlatke Pokos, danas poznate i kao Vladana Vuković, još je jedan u nizu njezinih pokušaja da se nametne kao moralna vertikala nacije – ovaj put preko leđa Hrvata u Bosni i Hercegovini. U maniri samoproglašene savjesti društva, sponzor dama ponovno je posegnula za društvenim mrežama kao pozornicom na kojoj, očito gladna pažnje i svjetala reflektora, dijeli lekcije o identitetu, domovini i sramu.
Poručiti Hrvatima u BiH da se “zapitajaju zašto se srame svoje domovine BiH” nije ni hrabro ni prosvjetiteljski – to je politički i društveno neodgovorno. Riječ je o krajnje pojednostavljenoj, uvredljivoj i u konačnici bolesnoj izjavi koja ignorira složenost povijesnog, ustavnog i identitetskog položaja jednog konstitutivnog naroda. Takva retorika ne doprinosi dijalogu, nego produbljuje podjele.
Tko je Vlatka Pokos da arbitrira o osjećaju pripadnosti Hrvata u BiH? Na temelju čega si uzima pravo docirati ljudima o njihovu identitetu, povijesti i emocijama? Identitet Hrvata u BiH nije instagram-status koji se može reducirati na nekoliko zapaljivih rečenica. To je pitanje koje uključuje Daytonski ustroj, konstitutivnost naroda, ratnu traumu, političku neravnopravnost i višeslojnu pripadnost – i Bosni i Hercegovini i hrvatskom narodu.
Posebno je licemjerno najprije ustvrditi kako “nema ništa protiv Hrvata iz BiH”, a zatim ih kolektivno prozivati zbog navodnog srama i implicitno im dijeliti moralne packe. To nije poziv na razumijevanje, nego klasična društveno-mrežna provokacija. Upravo onakva kakva generira klikove, lajkove i – što je očito cilj – novu rundu medijske vidljivosti.
Kada netko tko se godinama pozicionira kao žrtva društvenih etiketa sada sam lijepi etikete cijeloj zajednici, onda je jasno da se ne radi o pomirenju ni o brizi za Bosnu i Hercegovinu. Radi se o potrebi za relevantnošću. O kompleksu moralne vertikale koji se hrani virtualnim aplauzom.
Tema identiteta Hrvata u BiH doista jest kompleksna, osjetljiva i duboko emotivna. Upravo zato zahtijeva ozbiljnost, znanje i odgovornost. A ne brzoplete, generalizirajuće i uvredljive objave koje više govore o autorici nego o onima kojima su upućene.
U vremenu kada su društva ionako polarizirana, ovakvi istupi nisu “hrabro iznošenje mišljenja”, nego neodgovorno dolijevanje ulja na vatru. Ako već želi biti dio javne rasprave, Vlatka Pokos bi morala shvatiti da javna riječ nosi i javnu odgovornost. Sve ostalo je tek performans za društvene mreže.