Biti umirovljenik u Europi 2023. godine u većini je zemalja značilo precizno balansiranje na rubu održivosti, no najnovija analiza podataka servisa Datapulse otkriva poraznu istinu za domaće prilike: Hrvatska se po omjeru mirovina i troškova života nalazi na samom dnu starog kontinenta. Dok se u nekim državama mirovinski čekovi još nekako hrvaju s inflacijom, kod nas je taj jaz postao nepremostiva provalija.
Analiza je obuhvatila cijelu Europsku uniju, zemlje EFTA-e te kandidate poput Srbije i Crne Gore, uspoređujući prosječnu godišnju bruto mirovinu s procijenjenom potrošnjom osoba starijih od 60 godina. Iako metodologija ima svoja ograničenja — koristi nacionalne prosjeke i ne razdvaja one s punim stažem od onih s prekidima u radu — ona nepogrešivo detektira trendove.
A trendovi kažu da visoka nominalna mirovina, poput one u Luksemburgu koja iznosi vrtoglavih 34.413 eura, ne jamči nužno lagodan život ako su troškovi u toj zemlji jednako ekstremni.
Rumunjski fenomen i hrvatska realnost
Zanimljivo je da vrh ljestvice ne drže najbogatije zapadne nacije, već Rumunjska. Ona je jedina zemlja u kojoj prosječna bruto mirovina osjetno, za više od 20 posto, nadilazi troškove života. Slijede je Češka i Poljska, dok razvijene zemlje poput Norveške, Njemačke ili Francuske stoje iznenađujuće loše.
Hrvatska je, s druge strane, prikovana za dno zbog smrtonosne kombinacije: naše su mirovine ostale skromne, dok su se troškovi života agresivno približili zapadnoeuropskim standardima. Činjenica da većina naših mirovina nije oporeziva tek je slaba utjeha koja ne mijenja opću sliku siromaštva u starosti.
Sustav na staklenim nogama
Ekonomski analitičar dr. sc. Predrag Bejaković upozorava da razlozi za ovakav plasman nisu slučajni, već su rezultat demografske i strukturne oluje. Ključni problem je neodrživ omjer: na svakih 100 umirovljenika dolazi tek 130 radnika koji uplaćuju doprinose.
“Životni vijek se produžio za sedam godina, što je civilizacijski uspjeh, ali i golem financijski pritisak. Uz to, imamo specifičan teret umirovljenika iz bivših sustava, zbog čega se iz doprinosa pokriva tek 60 posto mirovina, dok ostatak krpamo iz državnog proračuna”, ističe Bejaković.
Kratak radni vijek, duga mirovina
Dodatni uteg je i naš mentalitet te povijesni kontekst odlaska u mirovinu. Prosječni hrvatski umirovljenik iza sebe ima tek 35 godina staža, što je znatno ispod punog radnog vijeka. Bejaković primjećuje paradoks: dok su nekada ljudi radili do sedamdesete, danas se u mirovinu odlazi relativno rano, a koristi se jako dugo — žene u prosjeku uživaju mirovinu gotovo tri desetljeća.
Posebno zabrinjava niska dob kod invalidskih mirovina (52-54 godine) te opća nesigurnost zbog stalnih izmjena zakona. Građani, u strahu da će budući uvjeti biti još gori, bježe u prijevremenu mirovinu čim im se pruži prilika, što sustav dodatno gura prema rubu. Iako ni bogata Norveška nema “savršen” recept, hrvatski primjer jasno pokazuje da bez duljeg ostanka u svijetu rada i stabilnijih pravila igre, jesen života u Hrvatskoj ostaje najhladnija u Europi.
Nacionalnoplus