Dok se hrvatska službena politika i dalje zapliće u mreže jalovih diplomatskih nota i „europskih manira“, gradonačelnik Sinja i saborski zastupnik Mosta, Miro Bulj, odlučio je stvari nazvati pravim imenom. Bez rukavica, bez dlake na jeziku i bez straha od briselskih hodnika, Bulj je na svom Facebook profilu objavio ono što mnogi u narodu misle, a politička elita se boji izgovoriti.
Uz taktove Thompsonove „Oluje“ – pjesme koja je simbol hrvatske slobode, ali i trn u oku onima koji bi povijest prekrajali – Bulj je servirao brutalno triježnjenje hrvatskoj javnosti. Fotografija rukovanja premijera Andreja Plenkovića i srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića u njegovoj je objavi postala simbol nacionalnog poniženja.
„Četnik Vučić opet prijeti Hrvatskoj lajući k’o bijesan pas, a plenkisti tužikaju i cvile kao odbačena štenad“, grmi Bulj u svojoj objavi, ne štedeći ni gosta ni domaćina.
Crveni tepisi za mrzitelje Hrvatske?
Bulj se u svom osvrtu posebno dotaknuo nedavnog dubrovačkog summita, gdje je Vučiću, unatoč njegovoj huškačkoj retorici, prostrt crveni tepih. Za sinjskog gradonačelnika, takva politika nije ništa drugo doli izdaja dostojanstva pobjedničke države. Umjesto diplomacije „niskog čela“, Bulj nudi jedini jezik koji agresivna politika Beograda razumije:
„Nedavno su mu u Dubrovniku pod noge prostirali crveni tepih, umjesto da mu jasno poruče: ‘Mrš smradu četnički, miruj ili ćeš proći kao u Oluji ’95!’“
Ovaj istup nije samo reakcija na Facebooku; ovo je proglas protiv politike koja zaboravlja tko je bio agresor, a tko žrtva. Dok se iz Zagreba čuju samo mlaka priopćenja, Miro Bulj jasno poručuje: s onima koji su sijali smrt po Hrvatskoj ne razgovara se s pozicije poslušnika, već s pozicije naroda koji je svoju slobodu krvlju izborio.
Pitanje koje ostaje nakon ove objave nije hoće li se tko uvrijediti na Buljev rječnik, već do kada će Hrvatska trpjeti uvrede onih koji su ’95. bježali pred naletom hrvatskih branitelja, dok im današnja vlast u srcu Dalmacije prostire tepihe.
Nacionalnoplus