U jeku sve snažnijih pritisaka na Republiku Srpsku, stigao je novi pravosudni udarac – ovaj put usmjeren izravno na slobodu izražavanja i pravo političkih vođa da štite tradicionalne društvene vrijednosti. Osnovni sud u Banjoj Luci donio je prvostupanjsku presudu kojom je predsjednika Milorada Dodika proglasio krivim za diskriminaciju, a sve po tužbi sarajevskog udruženja (SOC).
Ova presuda, koja dolazi u trenutku kada se lome koplja oko očuvanja identiteta, pokušava proglasiti neprihvatljivim ono što mnogi vide kao legitimnu brigu za odgoj budućih naraštaja.
Beskompromisna obrana školstva i javnog prostora
Milorad Dodik je, kao i uvijek, bio jasan i glasan u svojim namjerama da zaštiti obrazovni sustav od sadržaja koji nisu u skladu s duhom naroda kojeg predstavlja. Njegove izjave, koje su sada postale predmetom sudskog progona, zapravo su vapaj za zaštitom najmlađih:
“Svim aktivistima te grupacije treba zabraniti pristup školama da propagiraju takve stvari, da se iz udžbenika izbaci sadržaj te vrste. Mislim da to zagađuje javni prostor, društveni prostor i mislim da to treba eliminirati!”
Ovim riječima Dodik nije pozivao na nasilje, već na institucionalnu zaštitu društva od ideologija koje se nasilno nameću kroz javni prostor. Za njega, eliminacija propagande iz škola nije pitanje mržnje, već pitanje opstanka zdravih temelja zajednice.
Pravosudni okviri kao sredstvo utišavanja
Iako se sud poziva na Europski sud za ljudska prava i “viši stupanj odgovornosti” političara, ostaje gorak okus da se takvi standardi primjenjuju selektivno – isključivo kada treba disciplinirati lidere koji se ne boje suprotstaviti strujama koje dolaze iz Sarajeva i određenih međunarodnih krugova.
Sudska zabrana “poduzimanja sličnih radnji” u praksi znači pokušaj uvođenja verbalnog delikta. Ako se izabranom predsjedniku zabrani da iznosi vrijednosne sudove o tome što je dobro za djecu u školama Republike Srpske, postavlja se pitanje: tko zapravo upravlja ovim prostorom – narod koji ga je birao ili nevladine udruge s adresom u Sarajevu?
Borba za suverenitet duha
Dok odvjetnici i aktivisti slave “pobjedu prava”, jasno je da je ovo tek jedna bitka u širem sukobu vizija budućnosti. S jedne strane imamo krutu primjenu zakona koji često ignoriraju osjećaje većinskog stanovništva, a s druge strane političara koji odbija pognuti glavu pred ideološkim diktatima.
Ova presuda vjerojatno neće promijeniti Dodikov smjer, jer obrana tradicionalnih vrijednosti i zaštita javnog prostora od “zagađenja”, kako on to naziva, ostaju u samom temelju njegove politike očuvanja identiteta Republike Srpske.
Nacionalnoplus