U prestižnom berlinskom Kunsthaus Dahlemu u četvrtak je otvorena izložba pod nazivom “Estetika kao politička strategija 1945.–1960.”, realizirana u suradnji s Nacionalnim muzejom moderne umjetnosti iz Zagreba (NMMU). Iako zamišljena kao umjetnički osvrt na povijesni period, izložba je odmah po otvaranju postala žarište političkih napetosti, izazvavši oštre reakcije među hrvatskim iseljenicima u Njemačkoj.
Simbol režima u središtu pozornosti Središnji i najupečatljiviji izložak je monumentalna brončana figura maršala Tita, rad poznatog kipara Antuna Augustinčića. Skulptura, koja je izvorno naručena 1948. godine za njegovo rodno selo Kumrovec, desetljećima je služila kao najrašireniji spomenik socijalističke Jugoslavije.
Organizatori u opisu ističu kako izložba teži osvijetliti političke stvarnosti koje su oblikovale kulturnu transformaciju, napominjući kako su ti procesi često bili ukorijenjeni u represiji i potiskivanju drugačijih mišljenja. No, kritičarima koji su nazočili otvaranju, takav se opis čini kao tek blijed i nedorečen pokušaj opravdanja.
Dijaspora ogorčena: “Gdje su žrtve režima?” Prema izvještajima Fenix Magazina, posjetitelji iz redova hrvatske dijaspore ne kriju ogorčenje. Za njih ova izložba nije samo umjetnički prikaz, već pokušaj veličanja Josipa Broza Tita i propale SFRJ – države u kojoj, kako ističu, nije bilo ni umjetničke ni osobne slobode.
“Starije generacije znaju da SFRJ nije bila ni slobodna ni demokratska. Vladao je strogi komunistički režim, diktatura i strah,” prenose se svjedočanstva onih koji su doživjeli to doba.
Glavna zamjerka izložbi odnosi se na ono što nije prikazano. Kritičari ističu da se iza sjaja brončanih skulptura krije mračna strana: progoni na Golom otoku, ubojstva političkih neistomišljenika i emigranata, te represija koja je na koncu dovela do krvavog raspada države devedesetih godina. Postavlja se pitanje: zašto izložba koja se bavi političkom strategijom prešućuje cijenu te iste politike plaćenu u ljudskim životima?
Indikativna tišina službene diplomacije Ono što dodatno upada u oči jest potpuni izostanak službene potpore hrvatskih institucija na samom događaju. Naime, otvaranju izložbe u Berlinu nije nazočio nitko od službenih predstavnika vlasti Republike Hrvatske, kao ni nitko iz Veleposlanstva RH u Berlinu.
Ovaj potez diplomacije mnogi tumače kao jasan znak distanciranja od postava koji, unatoč suradnji s Nacionalnim muzejom iz Zagreba, očito ne odražava službene vrijednosti suvremene hrvatske države, ostavljajući “duhove prošlosti” da se još jednom obračunaju na međunarodnoj umjetničkoj sceni.
Nacionalnoplus