Hrvatski zatvorski sustav očito ima vrlo specifičan smisao za rehabilitaciju kada su u pitanju bivši visoki dužnosnici. Gabrijela Žalac, nekadašnja ministrica regionalnog razvoja i fondova EU-a, koja je pod lupom javnosti završila zbog ozbiljnih afera, u požeškoj kaznionici, čini se, ne služi kaznu, već provodi svojevrsni “agro-odmor”.
Misteriozna “Kuća Đokić”
Prema najnovijim saznanjima koje donosi tjednik Nacional, Žalac bi uskoro trebala biti premještena u objekt kolokvijalno nazvan “Kuća Đokić”. Riječ je o izdvojenom objektu unutar otvorenog odjela koji, prema tvrdnjama izvora, ni po čemu ne podsjeća na kaznenu ustanovu. Iako podrijetlo naziva objekta ostaje nepoznanica čak i čuvarima, njegova funkcija je jasna – dodatno olakšati boravak bivšoj ministrici iza rešetaka kojih zapravo i nema.
Novi radni zadatak koji je očekuje u ovom “luksuznom” aranžmanu? Briga o kokošima nesilicama. Za nekoga tko je upravljao milijardama iz europskih fondova, prebacivanje na peradarstvo možda zvuči kao degradacija, ali u kontekstu zatvorskog sustava, to je vrhunac privilegije.
Život bez rešetaka i nadzora
Ono što posebno upada u oči jest činjenica da Žalac od prvog dana uživa tretman kakav je za ostale osuđenice nezamisliv:
Otvoreni sustav od starta: Dok uobičajena praksa nalaže da osuđenice prve mjesece provedu u poluotvorenom sustavu pod strožim nadzorom, Žalac je odmah “ubačena” u najblaži mogući režim.
Sloboda kretanja: Bivša ministrica živi u sobi bez rešetaka, slobodno se šeće krugom kaznionice bez stalnog nadzora čuvara i praktički bi, prema izvorima, mogla odšetati izvan kruga, a da to nitko odmah ne primijeti.
Vrtlarska idila: Dane krati radom u plasteniku i sadnjom povrća do 14 sati, nakon čega uživa u miru prostora koji čuvari tek povremeno obiđu.
Sustav po mjeri elite
Izvori bliski kaznionici upozoravaju da ovakav slučaj dosad nije zabilježen. Mogućnost svakodnevnih posjeta i potpuni izostanak klasičnih zatvorskih restrikcija bacaju debelu sjenu na proklamiranu jednakost svih građana pred zakonom.
Dok se obični građani pitaju kako sustav funkcionira za “male ljude”, Gabrijela Žalac u Požegi, između vrtlarenja i kokoši, pokazuje da odanost sustavu i status “osobe od posebnog povjerenja” očito imaju svoje beneficije čak i kada se pravda konačno umiješa. Čini se da je za neke put od ministarske fotelje do “Kuće Đokić” popločan povlasticama koje prosječan zatvorenik može samo sanjati.
Nacionalnoplus
