Tek što su se u Budimpešti prebrojali listići, u Banjoj Luci je nastupila faza javnog tugovanja, pomiješana s osebujnim tumačenjem demokracije. Milorad Dodik, vidno pogođen odlaskom svog omiljenog sugovornika s mađarskog trona, odlučio je svijetu (i sebi) objasniti kako je zapravo Viktor Orban pobijedio čak i kad je izgubio.
Demokracija po Dodiku: Priznao je poraz, dakle nije diktator!
Fascinantna je ta Milina logika. Kaže on, s onim svojim prepoznatljivim tonom „prosvjetitelja“, kako je Orban samim činom predaje vlasti demantirao sve one „laži“ o diktaturi. Zamislite tu razinu fascinacije: čovjek je priznao izbore i proveo tranziciju! Za Dodika je to očito vrhunac državništva i neoboriv dokaz nevinosti, a ne, recimo, osnovni higijenski minimum bilo koje države koja se ne zove Sjeverna Koreja.
„Bio je glas razuma“, jeca Mile, dok se prisjeća vremena kada su on i Viktor, uz blagoslov Moskve i Beograda, prkosili tom „strašnom“ neoliberalnom svijetu. Sad kad je glas razuma utihnuo u službenim hodnicima Budimpešte, Milorad se osjeća malo više „sam“ nego inače.
Projektna prognoza: Ako stane, nije do nas (a i nije nam ni trebalo)
No, što ćemo s onim silnim milijunima, traktorima i energetskim snovima? Tu nastupa klasični Dodikov manevar „kiselo grožđe“. Iako su mu mađarski projekti do jučer bili stup opstanka i dokaz njegove međunarodne veličine, danas je ploča malo drugačija.
Ako nova mađarska vlast odluči zavrnuti pipu – to će biti „jednostrani prekid“, kaže Milorad. A ako propadne? Pa, Bože moj, „živjeli smo bez toga prije pet-šest godina“, poručuje on, praktički nam govoreći da se poljoprivrednici slobodno vrate na motike ako nova administracija u Mađarskoj ne bude dijelila njegov entuzijazam za „posebne veze“.
Želja za susretom (dok još ima tko otvoriti vrata)
„Želim ga što prije vidjeti“, poručuje čelnik SNSD-a, valjda u nadi da će mu Viktor u privatnom razgovoru otkriti tajnu kako se nositi s „nepravednim“ izbornim rezultatima ili barem gdje je ostavio ključeve od zajedničkih fondova.
Dok se međunarodne okolnosti slažu u mozaik koji Miloradu očito ne ide u prilog, ostaje nam samo gledati kako se snalazi u ulozi lidera čiji „saveznici“ polako postaju bivši, dok on uporno pokušava uvjeriti javnost da je sve to dio plana. Ili barem da mu ti traktori ionako nikad nisu ni trebali.
Nacionalnoplus