Hrvatska javnost svjedoči otvaranju još jedne afere u sportskim savezima, a ovaj put u središtu pozornosti nije nogomet ili rukomet, već šah. Gradonačelnik Oroslavja Viktor Šimunić, poznat po svom inzistiranju na transparentnosti, objavio je dokumentaciju koja baca ozbiljnu sumnju na financijsko poslovanje Hrvatskog šahovskog saveza (HŠS), ali i na ulogu visokih državnih dužnosnika u cijeloj priči. Prema njegovim navodima, priča o šahovskim potezima iza kulisa uključuje nenamjensko trošenje novca, dvostruko naplaćivanje smještaja i zanimljive kumovske veze u javnim poduzećima.
Nestanak novca i fantomski dugovi
Sve je počelo Šimunićevim zahtjevom za pristup informacijama upućenim Savezu početkom godine. Iako je komunikacija isprva bila spora, dobiveni podaci otkrili su duboke nelogičnosti vezane uz Europsko prvenstvo amatera na Malom Lošinju održano 2024. godine. Naime, dok su šahovski klubovi uredno podmirili troškove smještaja i hrane u iznosu od oko 29.000 eura, taj novac, prema Šimunićevim saznanjima, nije završio tamo gdje je trebao. Umjesto plaćanja računa hotelima, sredstva su navodno potrošena nenamjenski, ostavljajući dugove koji su mjesecima čekali na “sanaciju”.
Ministarski dolazak i ekspresno sponzorstvo HEP-a
Taj “spas” za financijsku rupu u Savezu, sugerira Šimunić, koincidira s dolaskom Tomislava Ćorića, aktualnog ministra financija, na čelo Šahovskog saveza krajem 2024. godine. Dolaskom novog vodstva, kuloarske priče o povećanju sponzorstva od strane HEP-a ubrzo su postale stvarnost. Donacije ove javne tvrtke Savezu su se naprasno udvostručile – s dotadašnjih 66.400 eura na vrtoglavih 125.000 eura u 2025. godini. Posebno bode u oči podatak da u upravi HEP-a sjedi Ćorićev vjenčani kum, Petar Sprčić, za čije je imenovanje ministar osobno glasao godinama ranije.
Sanacija dugova javnim novcem
Kronologija koju Šimunić iznosi sugerira jasan obrazac: ubrzo nakon što je HEP u travnju 2025. uplatio izdašna sredstva na račun Saveza, tim istim novcem sanirani su stari dugovi prema turističkim tvrtkama za natjecanje koje je već jednom bilo plaćeno od strane samih sudionika. Drugim riječima, novac javnog poduzeća poslužio je za pokrivanje troškova koje je Savez već naplatio od šahista, ali ih očito nije proslijedio hotelima.
Priznanje pod pritiskom i šutnja institucija
Najintrigantniji dio ove priče dogodio se tek nakon što je Šimunić počeo postavljati konkretna pitanja o tri sporna računa. Panika koja je, prema njegovu dojmu, zavladala u redovima Saveza rezultirala je naglim priznanjem nepravilnosti i najavom kaznenih prijava protiv samih sebe.
Postavlja se legitimno pitanje: zašto odgovorni u Savezu, ali i nadležni u Vladi, nisu reagirali odmah po otkrivanju malverzacija, već tek kada je dokumentacija postala dostupna javnosti?
Dok Šimunić ističe kako je u ovu borbu ušao bez političke računice, vođen isključivo idealima služenja narodu, ostaje gorak okus činjenice da su ovakve anomalije prošle ispod radara i vlasti i oporbe. Ova afera nije samo pitanje šaha; ona je ogledalo načina na koji se upravlja javnim novcem u Hrvatskoj. S obzirom na to da se u dokumentima izravno spominju imena članova aktualne Vlade, loptica – ili u ovom slučaju figura – sada je definitivno na terenu USKOK-a i istražnih organa.
Nacionalnoplus