Zahtjev da se Ratko Mladić, pravomoćno osuđen na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici i niza drugih ratnih zločina u Bosni i Hercegovini, privremeno pusti na liječenje u Srbiju izazvao je ogorčenje među aktivisticama organizacije „Žene u crnom“, koje su takvu inicijativu nazvale sramotnom uvredom za žrtve i njihove obitelji.
Nakon što je u javnost dospjela informacija da je Mladićeva obitelj poslala zahtjev Međunarodnom mehanizmu za kaznene sudove u Haagu, tražeći njegovo privremeno puštanje zbog lošeg zdravstvenog stanja, iz „Žena u crnom“ stigla je oštra i nedvosmislena poruka – čovjek odgovoran za masovna smaknuća, progone i teror ne zaslužuje privilegije koje je svojim žrtvama brutalno uskratio.
Novo poniženje za žrtve genocida
Aktivistice poručuju da je zahtjev za Mladićevo liječenje u Srbiji ne samo pravno nego i moralno neprihvatljiv, jer predstavlja novo poniženje za žrtve genocida, njihove obitelji i sve one koji se desetljećima bore da se istina o ratnim zločinima ne zaboravi.
Ističu da je riječ o čovjeku koji svojim žrtvama nije dao ni minimum ljudskosti – ni trenutak za oproštaj, ni kap vode prije smrti – te da je današnji poziv na „humanost“ prema njemu duboko licemjeran.
Takav zahtjev, poručuju, vrijeđa i sve građane Srbije koji se solidariziraju sa žrtvama i koji odbijaju pristati na glorifikaciju ratnih zločinaca.
Osuda režima koji štiti zločince
„Žene u crnom“ posebno prozivaju vlasti u Srbiji zbog toga što su dale garancije za Mladićevo privremeno puštanje. U tome vide nastavak politike poricanja i relativizacije ratnih zločina te otvoreno zaštitnički odnos prema ljudima odgovornima za najteže zločine počinjene tijekom ratova devedesetih.
Poručuju kako je sramotno da se državne institucije zauzimaju za čovjeka osuđenog za genocid, dok istodobno žrtve i njihove obitelji desetljećima žive s traumama, bez potpune satisfakcije i bez iskrenog priznanja zločina.
Prema njihovu stavu, vlast koja traži milost za Ratka Mladića pokazuje da i dalje nema političke ni moralne volje za istinsko suočavanje s prošlošću.
Društvo koje veliča zločince ne može graditi pravdu
Aktivistice upozoravaju da Srbija ni danas nije raskrstila s nasljeđem ratnih zločina, već da u društvu i dalje dominiraju poricanje, relativizacija i veličanje osuđenih ratnih zločinaca.
Takva atmosfera, smatraju, onemogućuje ozdravljenje društva i produbljuje rane žrtava, osobito žena koje su izgubile sinove, muževe, braću i očeve.
Njihova poruka je jasna – nema mira bez pravde i nema pravde bez kazne.
„Odbijamo prihvatiti političku logiku mira bez pravde. Odbijamo vjerovati da je moguća pravda bez kazne“, poručile su, naglašavajući da će nastaviti beskompromisno tražiti kažnjavanje ratnih zločina, jer je to jedini put prema pravdi za žrtve.
Haški mehanizam razmatra zahtjev
Iz Međunarodnog mehanizma za kaznene sudove potvrđeno je da je zahtjev zaprimljen te da će predsjednica Mehanizma donijeti odluku na temelju posebnih okolnosti slučaja i u skladu s pravnim okvirom.
Naveli su kako ne postoji unaprijed određen rok za donošenje odluke, ali da se ovakvi zahtjevi razmatraju ozbiljno i žurno.
Podsjetimo, Ratko Mladić, bivši zapovjednik vojske bosanskih Srba, osuđen je na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici, progona Bošnjaka i Hrvata, teroriziranja stanovnika Sarajeva te uzimanja pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
U srpnju 1995. godine u Srebrenici je ubijeno više od 7.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka – u jednom od najstrašnijih zločina počinjenih na europskom tlu nakon Drugoga svjetskog rata.
Milost za krvnika bila bi izdaja pravde
Iako je Mladićeva obrana i ranije pokušala ishoditi njegovo puštanje zbog lošeg zdravstvenog stanja, takav je zahtjev odbijen unatoč procjenama da mu se život bliži kraju.
Sud je tada zaključio da ozbiljno zdravstveno stanje ne briše težinu zločina niti poništava odgovornost za genocid.
Upravo zato iz „Žena u crnom“ poručuju da bi eventualno puštanje Ratka Mladića bilo više od pravne odluke – bilo bi to simbolično gaženje pravde i nova rana za tisuće majki koje ni danas nisu dočekale mir.
Jer dok se za ratnog zločinca traži suosjećanje, žene Srebrenice i dalje oplakuju one kojima nije pružena ni osnovna ljudskost.
A društvo koje pokaže milost prema krvniku, a zaboravi žrtve, izdalo je pravdu.
Nacionalnoplus