Izjava predsjednika Antifašističke lige Zoran Pusić da je antifašistička borba “najs lavniji dio hrvatske povijesti” izazvala je novu buru u javnosti i otvorila pitanje zašto dio hrvatske ljevice i dalje uporno romantizira jugoslavenski komunistički pokret, dok istovremeno prešućuje masovne zločine koji su uslijedili nakon 1945. godine.
Pusić je, komentirajući obilježavanje ulaska partizana u Zagreb, izjavio:
“Naravno da je Zagreb oslobođen.”
Dodao je i:
“Naravno da smatram da je antifašistička borba četiri godine protiv tada najjače sile na svijetu, najslavniji dio hrvatske povijesti.”
No upravo su te riječi izazvale lavinu reakcija jer mnogi smatraju da se takvim nastupima sustavno brišu tamne stranice komunističkog režima – od Bleiburga i Križnog puta do političkih progona, likvidacija bez suđenja i desetljeća jednopartijske represije.
O “oslobođenju” bez riječi o jamama, likvidacijama i progonima
Kritičari upozoravaju kako je krajnje licemjerno govoriti o “oslobođenju”, a pritom potpuno ignorirati činjenicu da su nakon ulaska partizana tisuće ljudi završile u jamama, rovovima i masovnim grobnicama.
Za mnoge obitelji diljem Hrvatske kraj rata nije značio slobodu, nego početak straha, šutnje i političkog terora.
Upravo zato dio javnosti smatra da su ovakve izjave duboko uvredljive za potomke žrtava komunističkih zločina, osobito kada dolaze od ljudi koji godinama nastupaju s moralne visine i dijele lekcije o demokraciji i ljudskim pravima.
“Fašizam” kao etiketa za sve koji drukčije misle
Pusić je u svom istupu govorio o “homogeniziranju biračkog tijela”, “proganjanju ljudi” i pojavama koje povezuje s fašizmom, sugerirajući da su takve tendencije prisutne i danas.
No mnogi smatraju da se pojam “fašizam” u hrvatskom javnom prostoru već desetljećima koristi kao batina za političke neistomišljenike. Čim netko propituje komunističke zločine ili odbija idealizirati bivši režim, automatski ga se pokušava diskreditirati i etiketirati.
Kritičari upozoravaju da upravo takva retorika održava stare podjele na životu i stalno priziva aveti prošlosti umjesto da se društvo konačno okrene budućnosti.
Domovinski rat gura se u drugi plan?
Posebno je odjeknula tvrdnja da je antifašistička borba “najs lavniji dio hrvatske povijesti”, jer brojni građani smatraju da se time omalovažava značaj Croatian War of Independence i žrtva hrvatskih branitelja koji su stvarali modernu hrvatsku državu.
Za velik dio hrvatske javnosti upravo je Domovinski rat trenutak u kojem je Hrvatska izborila svoju slobodu i samostalnost – a ne razdoblje nakon 1945., kada je zemlja završila u totalitarnom komunističkom sustavu bez višestranačja, slobodnih izbora i slobode govora.
Povijest se ne može prikazivati selektivno
Nitko razuman ne osporava borbu protiv fašizma, ali mnogi upozoravaju da je opasno kada se pod krinkom antifašizma pokušava oprati ili uljepšati komunistički režim i njegove zločine.
Zato dio javnosti smatra da izjave poput Pusićevih nisu doprinos pomirenju, nego novo produbljivanje ideoloških rovova koje Hrvatska vuče još od prošlog stoljeća.
Jer svaka ozbiljna rasprava o povijesti mora priznati cijelu istinu — i onu o borbi protiv fašizma, ali i onu o poslijeratnim zločinima koji su desetljećima gurani pod tepih.
Nacionalnoplus