Dok se Hrvatska još uvijek bori s ranama prošlosti i dok se veterani Domovinskog rata s pijetetom prisjećaju žrtava koje su pale za slobodnu i neovisnu državu, subotnji događaji na Savskom nasipu poslužili su kao pozornica za opasan ideološki teatar.
Manifestacija koja se deklarativno kiti antifašizmom, u stvarnosti je još jednom postala poligon za oživljavanje simbola i retorike bivšeg jugokomunističkog sustava, sustava pod kojim su Hrvati desetljećima patili.
Veterani pod policijskim nadzorom u vlastitoj državi
Atmosfera na nasipu bila je nabijena napetošću. Na jednoj strani, sudionici manifestacije, a na drugoj – hrvatski branitelji i građani koji ne dopuštaju da se povijest prekraja u sjeni plamena kresova. Između njih, zaštitna ograda i policijski kordon, tužna slika današnje Hrvatske gdje se oni koji su je stvarali tretiraju kao prijetnja jer se usude reći “ne” povratku u prošlost.
Transparenti poput “Ne damo vam Hrvatsku, bando komunistička” i podsjetnik “Zapamtite Vukovar” nisu bili samo natpisi, već krik savjesti naroda koji pamti tko je izvršio agresiju na njihovu domovinu pod istim onim simbolima koji su se u subotu pokušali rehabilitirati.
Jeftini populizam i naslikavanje preko leđa branitelja
Međutim, ono što je najviše zgrozilo prisutne i javnost nije bio sam prosvjed, već svjesna i zlonamjerna provokacija dviju saborskih zastupnica, Dalije Orešković i Katarine Peović. Umjesto da kao predstavnice zakonodavne vlasti rade na smirivanju tenzija i poštivanju svih žrtava, one su situaciju iskoristile za vlastitu promociju.
Njihov izlazak pred prosvjednike nije bio čin hrabrosti, već proračunat, pokvaren performans usmjeren isključivo na privlačenje medijske pažnje i skupljanje jeftinih političkih bodova.
Dok su se kamere palile, one su se “naslikavale”, prkosno provocirajući ljude koji su krvarili za ovu zemlju. Njihovi osmijesi i “slanje poljubaca” pred ljudima koji nose traume Vukovara i ratišta, vrhunac su političke nekulture i moralne bešćutnosti.
Prizivanje duhova totalitarizma pod krinkom “pristojnosti”
Katarina Peović i Dalija Orešković svojim su postupcima pokazale koliko im je stalo do stvarne demokracije, a koliko do ideološkog sukoba koji duboko dijeli hrvatsko biće. Optuživati druge za mržnju, dok istovremeno gazite po emocijama obitelji poginulih i nestalih, klasična je metoda prebacivanja krivnje.
Ovakvo ponašanje, koje neodoljivo podsjeća na najmračnije dane jugokomunizma – kada se svaki glas domoljublja pokušavao ismijati ili proglasiti “mržnjom” – opasno je za budućnost Hrvatske.
Provokacija s predumišljajem, izvedena na Savskom nasipu, nije ništa drugo nego pokušaj vraćanja društva u okvire koji su davno trebali biti ostavljeni na smetlištu povijesti. Hrvatska javnost mora osuditi ovakve performanse koji, pod krinkom “pristojnosti”, zapravo siju sjeme novih razdora i zlonamjerno prizivaju duhove sustava koji je počivao na sili i negaciji hrvatske države.
Nacionalnoplus