Ulazak partizanskih postrojbi u Zagreb u svibnju 1945. godine za jedne je označio kraj rata, a za druge početak straha, odmazdi i masovnih likvidacija koje su desetljećima ostale prešućene.
Brojne lokacije diljem Zagreba i okolice, od šuma i sela do bolnica, parkova i napuštenih jama, danas se spominju kao mjesta na kojima su nakon završetka Drugog svjetskog rata ubijani zarobljenici, civili, ranjenici, domobrani, njemački vojnici pa čak i djeca.
Prema dostupnim popisima i svjedočanstvima, riječ je o više od stotinu lokacija na području Zagreba i Zagrebačke županije.
Šume smrti oko Zagreba
Jedno od najpoznatijih mjesta stradanja svakako je Dotrščina, gdje se prema navodima nalazi više masovnih grobišta s čak 7000 i više žrtava. Likvidacije su provođene tijekom svibnja 1945., a među ubijenima bili su vojnici i civili.
Teške optužbe i svjedočanstva vezuju se i uz područje Šestine, gdje se navodi brojka od oko 5000 ubijenih hrvatskih i njemačkih vojnika, ali i bolesnika i ranjenika iz zagrebačkih bolnica koji su kamionima odvoženi prema šumama i tamo likvidirani.
Masovne grobnice spominju se i u Gornje Vrapče, gdje su prema zapisima ubijani zarobljenici iz logora Senjak, ali i psihijatrijski bolesnici iz bolnice Vrapče. Na pojedinim lokacijama navodi se između 2000 i 2500 žrtava.
Na području Gračani i okolnih lokacija poput Stremca, Zdenčeca, Matkova brijega, Okrugljaka i Sljemena navodi se kako je samo 19. svibnja 1945. ubijeno i pokopano do 2000 vojnika i civila.
Kamioni smrti i tajne likvidacije
Svjedočanstva govore o kamionima koji su noću dovozili zarobljenike na rubove šuma, u jarke i prirodne jame. Mnogi su, prema opisima, prije smaknuća morali sami kopati vlastite grobove.
U Remete se spominje više lokacija masovnih likvidacija. U šumi Bukovina streljana su 42 domobrana, dok je kod samostana ubijeno još oko 30 zarobljenika, vezanih žicom i bačenih u rovove.
Na području Maksimirska šuma i Perivoj Maksimir prema navodima su tijekom svibnja i lipnja 1945. dovoženi đaci, studenti i zarobljenici iz zatvora u Petrinjskoj ulici, nakon čega su streljani i zakapani u obrambene jarke.
U Tuškanec, na Dubravkinom putu, od 10. do 20. svibnja kamionima su navodno dovožene žrtve koje su potom likvidirane i zakopane.
Likvidacije i izvan Zagreba
Popis stratišta proteže se daleko izvan granica glavnog grada. Na području Samobor, Velika Gorica, Brdovec, Klinča Sela i Žumberak navode se deseci lokacija masovnih grobnica.
Posebno se izdvaja područje između Sveta Nedjelja i Jastrebarskog, gdje se prema tvrdnjama nalaze grobišta s između 2000 i 3000 žrtava iz kolona Križnog puta.
U Žumberak, na lokaciji Jazovka, navodi se broj od 447 ubijenih osoba, među kojima je bilo čak 270 ranjenika zagrebačke bolnice Sveti Duh.
Kod Kravarsko spominje se masovna grobnica s čak 5000 žrtava, dok se za područje Brdovec i okolnih sela navodi više grobišta s ukupno nekoliko tisuća likvidiranih osoba.
Rane koje ni desetljeća nisu izbrisala
Mnoga od ovih mjesta danas su obilježena tek križevima, skromnim spomen-pločama ili su potpuno zarasla i zaboravljena. Dio lokacija nikada nije sustavno istražen, a brojne procjene o broju žrtava i dalje izazivaju prijepore u javnosti i među povjesničarima.
Ipak, bez obzira na političke podjele i različita tumačenja povijesti, činjenica je da priče o poslijeratnim likvidacijama i dalje bude snažne emocije te ostaju jedna od najbolnijih i najosjetljivijih tema hrvatske prošlosti.
Nacionalnoplus