Nepravomoćna presuda Željku Travici za ratni zločin nad hrvatskim braniteljima otvorila je staru, duboko bolnu raspravu koja u Hrvatskoj nikada zapravo nije zatvorena – pitanje kažnjavanja zločina, ideoloških nasljeđa i dvostrukih kriterija prema prošlosti.
Dok je osječki Županijski sud u petak izrekao 20 godina zatvora zbog brutalnih zločina počinjenih 1991. u Ceriću i Mirkovcima, povjesničarka i profesorica Vlatka Vukelić otišla je korak dalje: presudu Travici povezala je s komunističkim zločinima nakon Drugog svjetskog rata i javno upitala zašto jedni zločini imaju sudski epilog, a drugi ostaju pod velom šutnje.
Sudsko vijeće osječkog Županijskog suda pod predsjedanjem suca Davora Mitrovića zaključilo je kako je tijekom dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno da je Travica počinio ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, sudjelovao u njihovom ubijanju i zlostavljanju, što proizlazi iz iskaza svjedoka, ali i materijalnih dokaza, uključujući obdukcijske nalaze žrtava.
No, tek nakon presude uslijedila je političko-povijesna eksplozija.
‘Bešćutnost i upornost u činjenju zla’
U podužoj objavi na Facebooku Vukelić je analizirala presudu kroz prizmu povijesnog kontinuiteta nasilja i totalitarnih ideologija.
“Željko Travica osuđen je za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen 1991. godine na području tadašnje općine Beli Manastir. Sudska praksa u ovakvim slučajevima često ističe ‘bešćutnost’ i ‘upornost u činjenju zla’. Iživljavanje nad mladim osobama sud tretira kao otežavajuću okolnost koja ukazuje na odsustvo empatije i zloupotrebu moći nad nemoćnima”, napisala je.
Potom povlači paralelu s Bleiburgom i križnim putovima.
“Kao i u slučajevima iz 1991., žrtve na Bleiburgu i križnim putovima bile su razoružane osobe, često civili ili mladi novaci, koji su bili pod potpunom kontrolom vojne sile. Partizanske postrojbe provodile su masovna pogubljenja i mučenja bez suđenja, što je oblik ‘prijekog suda’ viđen i u postupcima paravojnih formacija tijekom Domovinskog rata”, ustvrdila je.
‘Komunistička i velikosrpska ideologija koristile su slične metode’
Vukelić tvrdi kako između komunističkog represivnog aparata nakon 1945. i velikosrpske agresije devedesetih postoji ideološka poveznica.
“Iz komparacije slijedi zaključak kako su totalitarne ideologije – komunistička i velikosrpska u kontekstu 90-ih – koristile slične metode eliminacije ‘klasnog’ ili ‘nacionalnog’ neprijatelja”, navodi.
Dodaje kako je retorika agresije 1991. često bila spoj komunističkog nasljeđa JNA i radikalnog nacionalizma.
“Odbijanje prihvaćanja pravne države i agresivni istupi na sudu mogu se tumačiti kao recidiv sustava”, smatra povjesničarka.
‘Trnjanski krijesovi simbol su društvene nepravde’
Posebno se osvrnula na, kako tvrdi, neprocesuiranje komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata.
“Činjenica da su neki zločini iz Domovinskog rata dobili sudski epilog, dok masovni zločini nakon 1945. nikada nisu procesuirani kroz pravomoćne presude živim počiniteljima, stvara osjećaj društvene nepravde”, napisala je.
U tom je kontekstu spomenula i manifestaciju Trnjanski krijesovi.
“Nepravda se plastično manifestira u eventima poput Trnjanskih krijesova, s obzirom na poruke i retoriku proizašle iz te manifestacije, preko kojih ista postaje simbol sustava koji se nikada nije distancirao od zločina počinjenih u ime ‘oslobođenja’”, tvrdi Vukelić.
Dodaje kako izostanak jasne osude komunističkih zločina pokazuje nespremnost društva da se suoči s najmračnijim dijelovima vlastite povijesti.
‘Travica se pozvao na antifašističku tradiciju’
Posebnu pažnju izazvao je dio njezine objave u kojem komentira Travičin povik na sudu.
“Uzvik Željka Travice ‘Smrt fašizmu, sloboda normalnom čovjeku’ izravna je adaptacija službenog pozdrava jugoslavenskih partizana i krovnog gesla komunističkog pokreta: ‘Smrt fašizmu, sloboda narodu!’ Na taj se način Travica i formalno pozvao na antifašističku tradiciju”, napisala je.
Prema njezinom tumačenju, isti obrazac korišten je i 1945. i 1991.
“Kao što su 1945. godine partizanske postrojbe koristile termin ‘narodni neprijatelj’ za masovne likvidacije bez suđenja, tako se u agresiji 1991. koristila retorika borbe protiv ‘povampirenog fašizma’ kako bi se opravdala ubojstva civila ili razoružanih hrvatskih vojnika”, navela je.
‘Pravda nije dolazila iz zakona nego iz ideologije’
Vukelić smatra kako je Travica “direktni idejni sljednik” revolucionarnog koncepta pravde iz komunističkog sustava.
“Bio je to sustav u kojem pravda ne dolazi iz zakona, već iz ideološke ispravnosti, u kojem zločin protiv ‘neprijatelja’ nije zločin, već ‘čišćenje’ ili ‘obrambena mjera’”, piše.
Dodaje kako se simboli poput zvijezde petokrake i partizanskih pozdrava koriste kao “moralni štit” za opravdavanje zločina protiv čovječnosti.
“Korištenje varijacije partizanskog pozdrava na sudu 2026. godine dokazuje da se počinitelji zločina devedesetih nisu distancirali od totalitarnih metoda iz 1945. godine, već su se smatrali njihovim direktnim sljednicima”, smatra ona.
‘Zašto je Travica osuđen, a počinitelji iz 1945. nisu?’
U završnom dijelu objave Vukelić izravno problematizira odnos države prema komunističkim zločinima.
“Kroz navedeno je uočen kontinuitet između postrojbi KNOJ-a i počinitelja ratnih zločina u Domovinskom ratu”, tvrdi, podsjećajući kako je KNOJ osnovan 1944. radi “čišćenja terena od narodnih neprijatelja”.
Ističe i institucionalni kontinuitet između Jugoslavenske armije i JNA.
“Metode koje su koristile postrojbe u agresiji na Hrvatsku 1991. godine – odvođenje civila u logore, mučenja radi iznuđivanja priznanja i masovne grobnice – zrcalna su slika postupanja KNOJ-a na Križnim putovima i u poratnim logorima”, napisala je.
Na kraju postavlja pitanje koje je izazvalo najviše reakcija:
“Zašto je Travica osuđen, a počinitelji iz 1945. nisu? Zašto se njegov zločin jasno i nedvojbeno prikazuje u pravome svjetlu, dok se zločini iz 1945. relativiziraju, umanjuju i obeščašćuju manifestacijama poput Trnjanskih krijesova?”
Zaključuje kako je presuda Travici važna za demokratsku Hrvatsku, ali i podsjetnik na, kako tvrdi, “povijesnu nepravdu i šutnju o zločinima njihovih ideoloških i političkih očeva”.
Nacionalnoplus