VIDEO/ OVO NIJE MOJ GRAD – OVO NIJE RIJEKA!

Objava pred nama nije tek običan status na društvenim mrežama; to je duboko potresno svjedočanstvo čovjeka koji je dva desetljeća proveo na prvoj crti očuvanja reda i zakona.

Kao bivši policajac i aktualni prosvjetni radnik, autor reagira na stravičnu snimku vršnjačkog nasilja koja je zaprepastila javnost. Njegove riječi nisu samo osuda jednog izoliranog čina brutalnosti, već frontalni sudar s gorkom stvarnošću u kojoj živimo.

To je krik profesionalca i pedagoga koji prepoznaje trenutak u kojem društvo klizi u anarhiju, a grad koji voli gubi svoj identitet pod naletom divljaštva.

Što ova objava zapravo znači i što autor želi reći?

Autor progovara iz jedinstvene perspektive – iz kuta čovjeka koji je gledao sustav iznutra, a danas odgaja generacije koje dolaze. Njegova poruka razgolićuje bolnu istinu: nasilje na ulicama izravna je posljedica kapitulacije institucija.

Kada autor kaže da ulica uzima stvar u svoje ruke, on detektira opasan društveni mehanizam. Kada građani izgube vjeru u to da će država, policija i sudstvo kazniti krivce i zaštititi žrtve, stvara se opasan vakuum.

Taj vakuum ne popunjava pravda, već linč, zakon jačega i ulična osveta. Autor jasno upire prstom u sterilne političare u odijelima čija se borba protiv nasilja svodi na isprazna priopćenja, konferencije za medije i deklarativne osude iz sigurnosti klimatiziranih ureda, dok na terenu – tamo gdje se život zapravo događa – nedostaju bazične sigurnosne mjere, poput kamera, i brze pravosudne reakcije.

Svi smo, zaključuje, stvorili generacije zakazavši u onom najvažnijem: usađivanju ljudskosti.

Poruka široj društvenoj zajednici i pojedincima: Gdje mi to živimo?

Zapitajmo se svi zajedno: u što smo se to pretvorili i kakav to zrak udišemo? Pogledajmo oko sebe. Živimo li u društvu u kojem je empatija postala slabost, a brutalnost i agresija ulaznica za status među vršnjacima?

Ovo je poruka svakom roditelju, svakom susjedu, svakom prolazniku koji okreće glavu na drugu stranu dok se nekoga gazi na ulici. Okretanjem glave postajemo suučesnici.

Stvorili smo klimu u kojoj su materijalizam, moć i novac potisnuli malog, normalnog čovjeka. Ako danas dopustimo da nasilje postane normalan folklor naših ulica, sutra nemamo pravo plakati kada žrtva bude naše vlastito dijete.

Odgoj ne počinje na internetu, niti u saborskim klupama – on počinje za obiteljskim stolom. Vrijeme je da prestanemo odgajati egocentrične pojedince lišene odgovornosti i počnemo ponovno učiti djecu solidarnosti.

Udarni apel političarima: Prestanite pričati, počnite djelovati!

Ovo je izravan šamar vama koji sjedite u foteljama i mislite da se svijet vrti oko vaših mandata, sinekura i političkih bodova. Vaša pasivnost i tromi birokratski aparat doslovno guše ovo društvo.

Pravosuđe snosi ogromnu odgovornost jer dok predmeti godinama skupljaju prašinu po ladicama, nasilnici se slobodno šetaju gradom s osjećajem potpune nedodirljivosti, što izravno generira novo nasilje.

Istovremeno, zakonodavci i lokalne vlasti vezali su ruke vlastitoj policiji, zatrpavajući ih tonama besmislenih papira za svaku uporabu sile, dok se u isto vrijeme ustručavaju uvesti preventivne mjere, osigurati kritične točke u gradovima i postaviti efikasan video-nadzor koji bi odvratio kriminalce.

Lokalni moćnici moraju shvatiti da se nasilje ne rješava u kancelarijama. Izađite među ljude, osjetite strah građana koji navečer šalju djecu u grad. Vaše osude na društvenim mrežama ne znače ništa ako iza njih ne stoje konkretna proračunska sredstva za sigurnost, strože kazne i korjenite reforme u školstvu. Vi ste tu zbog naroda, a ne narod zbog vas.

Granica je prijeđena

Moj zaključak je jasan i neumoljiv: stigli smo do ruba ponora. Kada gradovi poput Rijeke – koji su se povijesno ponosili svojom otvorenošću, tolerancijom i urbanom kulturom – postanu kulisa za gnjusne, sadističke pohode maloljetničkih bandi, onda znamo da je crvena linija odavno prijeđena.

Ova objava je zadnje upozorenje pred potpuni slom društvenog ugovora. Sustav je zakazao, ali mi kao društvo ne smijemo kapitulirati. Ili ćemo odmah, radikalno i bez kompromisa, promijeniti pristup – od obitelji, preko škola, pa sve do sudnica i policijskih postaja – ili ćemo mirno gledati kako ulica preuzima ulogu i suca i krvnika. Reakcija mora biti trenutna, rigorozna i opipljiva. Već sutra će biti kasno.


Izvorni tekst objave s Facebooka

U nastavku donosimo cjelovitu objavu koju je na svom Facebook profilu podijelio Velimir Vrzić Underwater Explorer

OVO NIJE MOJ GRAD – OVO NIJE RIJEKA!

Dvadeset godina sam bio policajac. Vidio sam tisuće ružnih a desetke lijepih stvari. Međutim snimka iz mojeg grada koja je jučer puštena u javnost vratila me u gnjusnu prošlost. Ovo je odvratno. Ovo nije za osudu ovo vodi u linč i uzimanje pravde u svoje ruke. Kada 1001 lokalni političar postane svrha samom sebi ulica uzima stvar u svoje ruke.

Kako opisati današnje mlade? Ovako? Ili onu djecu koju učim u školama da budu dobri da pomažu jedni drugima kako ne bi postali OVO!

Čitajući portale u kojima lokalni političari u odijelima službeno osuđuju nasilje a ne čine apsolutno ništa u realnosti da to spriječe uvođenjem sigurnosnih kamera, rješavanjem nasilja odmah u samom startu sudovi su zatrpani stotinama predmeta čiji postupci vječno traju dok policija za svaku uporabu sile piše desetke papira i svi po njoj pljuju ulica preuzima stvar u svoje ruke.

Naime, nasilje rijetko nastaje u kancelarijama, ali se tamo često najglasnije osuđuje. Dok lokalni političari drže konferencije za medije i pozivaju na mir, stvarnost na ulici ostaje mnogo sirovija — ljudi žive strah, pritisak i osjećaj da su prepušteni sami sebi. Osuda nasilja bez stvarne prisutnosti među građanima, bez konkretnih poteza i odgovornosti, lako zvuči kao formalnost, a ne kao iskrena borba protiv problema. Najveći paradoks je što oni koji nasilje najviše osjećaju rijetko imaju priliku govoriti, dok oni koji ga komentiraju iz sigurnosti svojih kancelarija često ostaju udaljeni od posljedica. Borba protiv nasilja ne počinje objavom, nego povjerenjem, prisustvom i djelovanjem tamo gdje problem zaista postoji. U samom društvu gdje je novac i moć centar svega nestao je onaj mali normalni čovjek.

Uostalom, pogledajte sami…

Napominjem da je video toliko odvratan i okrutan ali pokazuje u što se današnja mladež pretvorila. Bez obzira na zemlju bez obzira na grad. Svi mi zajedno stvorili smo generacije debila i nasilnika te moramo reagirat sad i odmah kako se ovo nebi povratilo SUTRA!

https://www.facebook.com/share/v/1LKxokioUL/

Nacionalnoplus

Podijeli objavu