Piše: Robert Čulina
Živimo li doista u digitalnom dobu ili samo uspješno digitaliziramo stare birokratske apsurde? Na ovo pitanje u svom najnovijem tekstu odgovara Robert Čulina. Analizirajući poteze lokalnih i državnih vlasti, autor bez “pardona” razotkriva kako ekspanzivna potrošnja i kozmetičke reforme podgrijavaju inflaciju. Pročitajte kolumnu Roberta Čuline o iluziji modernizacije nasuprot realnosti s kojom se svakodnevno susrećemo.
Nisam ekonomist, ali i laiku je jasno kako efikasnija i manja državna uprava reže inflaciju. Kada država troši manje na vlastiti, glomazni pogon, smanjuje se pritisak na proračun i potreba za visokim porezima. Nažalost, politička obećanja o modernizaciji redovito padaju na testu stvarnosti.
SDP i Možemo obećavaju digitalizaciju, no u Zagrebu koji vode od 2021. godine računi za vodu i dalje stižu u papiru ili kao običan PDF na e-Građani. Nema jedinstvene aplikacije nego su u opticaju raštrkani portali, a građani i dalje trče po šalterima. Ta takozvana digitalna komunikacija funkcionira isključivo jednosmjerno, u smjeru države i grada prema građanima kada treba poslati uplatnicu ili obavijest, dok obrnuti smjer u kojem bi građani mogli jednostavno digitalno riješiti svoje probleme zapravo uopće ne postoji.
Umjesto optimizacije procesa i smanjenja troškova hladnog pogona, svjedočimo masovnom financiranju udruga bez dodane vrijednosti i alternativne kulture, što u vremenima krize šalje potpuno krivu poruku poreznim obveznicima.
Ono što Možemo i SDP danas doista rade u Zagrebu izravno podgrijava inflaciju kroz ekspanzivnu troškovnu politiku. Grad je uveo maksimalne stope poreza na dohodak, što povećava trošak rada za poslodavce koji potom dižu cijene svojih usluga i proizvoda. Istovremeno se rekordan proračun troši na megaprojekte koji ne stvaraju novu ekonomsku vrijednost, već ostaju financijski teret, dok se zanemaruje goruća potreba za ulaganjem u prometnu infrastrukturu, parking i rješavanje gužvi koje guše grad.
Na sve to, pod pritiskom štrajkova znatno su podignute plaće u Holdingu, što ubrizgava veliku količinu novca u lokalnu potrošnju i omogućuje trgovcima da drže visoke cijene jer potražnja ne pada.
Ni Plenkovićeva vlada na državnoj razini nije bolja jer digitalizacija pod vodstvom HDZ-a ide presporo. Sustav e-Građani raste, ali se u pozadini procesi ne optimaliziraju nego se stari papirnati apsurdi samo prebacuju u digitalni oblik i jednosmjerne kanale, dok korjenite reforme i smanjenje broja agencija izostaju zbog političke cijene.
Fotografija savršeno ilustrira taj politički apsurd u kojem Ivana Kekin i Siniša Hajdaš Dončić hodočaste po Hrvatskoj, držeći letke o tuđoj inflaciji i prodajući maglu kroz nova predizborna obećanja, dok istovremeno njihove vlastite stranke u praksi provode politike koje itekako pridonose općem rastu cijena.
Iako ovakvo lokalno i državno trošenje možda nije ključni uzrok opće inflacije koja ovisi i o globalnim kretanjima, ono joj svakako pridonosi i održava pritisak na džepove. Prava borba protiv rasta cijena zahtijeva stvarno smanjenje birokracije i rezanje neučinkovite potrošnje, a ne vječnu kampanju i mahanje političkim pamfletima.
Nacionalnoplus