Nekadašnji simbol luksuza i moći bivše države, Titov brod „Galeb“, danas je postao simbol nečeg sasvim drugog – financijskog ponora i neodgovornog upravljanja javnim novcem. Na dramatične podatke o rastrošnosti bivše riječke vlasti žestoko je reagirala gradska vijećnica Mosta Petra Mandić, ogolivši do kosti projekt koji je od obećane europske priče postao nepodnošljiv teret na leđima riječkih poreznih obveznika.
Njezina poruka je jasna: SDP više nije na vlasti, ali računi njihove vladavine tek dolaze na naplatu.
Od obećanih pet do realnih 26 milijuna eura
Kada se ulazilo u projekt obnove i prenamjene „Galeba“, javnosti je prezentirana idilična slika. Početna investicija trebala je iznositi oko 5,1 milijun eura, uz obećanje da će se čak 85 posto iznosa sufinancirati iz europskih fondova. Danas, zbrajajući račune, ta slika izgleda potpuno drukčije.
„Galeb više nije samo brod. On je postao spomenik načinu na koji je SDP desetljećima upravljao Rijekom. Oni su donosili odluke, potpisivali ugovore i probijali troškove, a račun su ostavili nama“, upozorava Mandić.
Iz europskih fondova na kraju je povučeno tek oko 4,1 milijun eura, dok je trošak same obnove eksplodirao na 15 milijuna. Kada se tome pribroje dosadašnji izdaci, troškovi održavanja, plaće, osiguranje i predviđeni hladni pogon u idućih pet godina, ukupna cifra penje se na zastrašujućih 26 milijuna eura. To znači da su Riječani iz svog džepa izravno platili čak 22 milijuna eura za projekt koji još uvijek nije u funkciji.
Brod bez dozvola ponovno ide u suhi dok – troškovima nema kraja
Iako su u „Galeb“ utučeni milijuni, on i dalje nema sve potrebne svjedodžbe Hrvatskog registra brodova. Kako bi se ti dokumenti uopće ishodovali, Grad Rijeka je bio prisiljen raspisati novi natječaj, težak više od pola milijuna eura s PDV-om, za sanaciju, tegalj i dokovanje.
Vijećnica Mandić podsjeća da ovo nije jednokratan trošak, već rupa bez dna koja će svake godine gutati novi novac:
-
Svakih pet godina: Obvezan odlazak u suhi dok.
-
Svake godine: Redovni godišnji pregledi i održavanje.
-
Svaki mjesec: Troškovi osiguranja, posade i hladnog pogona.
Dok računi za ovaj promašeni projekt nezaustavljivo rastu, istovremeno rastu i računi za osnovne životne potrebe građana Rijeke.
Što se moglo izgraditi za 26 milijuna eura?
Dok se oporba još 2019. godine suprotstavljala ovom projektu upozoravajući na neizbježno probijanje troškova, vladajući su odmahivali rukom i nudili nova obećanja. Danas je jasno tko je bio u pravu.
Za 26 milijuna eura Rijeka je mogla dobiti:
-
Nove i modernizirane vrtiće i škole.
-
Značajne demografske mjere za mlade obitelji i djecu.
-
Čišće ulice i uređeniju komunalnu infrastrukturu.
-
Dostupnije i kvalitetnije javne usluge za sve građane.
Umjesto višeg životnog standarda, Rijeka je dobila usidreni spomenik promašenoj politici koji još uvijek ne zarađuje ni eura, nego samo troši.
Poziv na odgovornost: Današnja vlast mora podvući crtu
Iako današnja gradska vlast nije ta koja je zakuhala ovu kašu niti ugovorila projekt, ona sada snosi odgovornost za upravljanje štetom. Mandić naglašava kako se više ne smije bježati od istine i da se cijeli proces mora potpuno ogoliti pred javnošću.
„Današnja vlast mora učiniti ono što SDP nije: potpuno otvoriti sve brojke, zaustaviti nekontrolirano trošenje i pronaći rješenje koje će zaštititi građane Rijeke. Rijeka nije bankomat za otplatu SDP-ovih političkih promašaja“, rezolutna je mostovka.
Politička odgovornost ne prestaje silaskom s vlasti. Građani imaju pravo znati tko je potpisivao štetne ugovore i tko je godinama prešućivao stvarnu cijenu obnove. Vrijeme je da se svaki gradski euro počne tretirati s poštovanjem prema onima koji su ga teškim radom zaradili – jer „Galeb“ svjedoči da se dosad radilo upravo suprotno.
Nacionalnoplus