Piše: Robert Čulina
Oštar uvid u stanje hrvatske estradne i glazbene scene donosi komentar o dubinskom gubitku autentičnosti domaće pop glazbe. Kroz analizu medijske monotonije, sponzoriranih memorijala i institucionalnog ziheraštva, tekst ukazuje na razloge zbog kojih se mlađa publika sve više okreće uvoznim trendovima i regionalnom zvuku, dok se istinski glazbeni stav i emocija potiskuju na margine.
Linija najmanjeg otpora i bijeg mlađe publike
Hrvatski estradni pop godinama ide linijom najmanjeg otpora. Monopol istih autora pretvorio je glazbu u pozadinski šum, dok su radiji potpuno odustali od stvaranja izvorne domaće scene. U tome im štangu drže mediji kojima je sve autentično domaće dosadno, pa širom otvaraju vrata uvoznim projektima. Mlađa publika je zato masovno otišla na trap i regionalni zvuk.
Bilo kuda, Gelo svuda: Monopol s Prisavlja
Problem nije u sviračima nego u ziheraštvu. Čim treba napraviti emisiju ili komemoraciju, recept je isti, to jest bilo kuda, Gelo svuda. Ante Gelo i ekipa s Prisavlja, često pojačana glazbenicima sarajevskog podrijetla koji drže ključne pozicije, dobivaju svaku gažu. Dobili smo krug u kojem par likova drži monopol, pa u tom vakuumu regionalnom zvuku nitko nije morao obijati vrata jer su mu se sama otvorila.
Komercijalizacija ostavštine i korporativni memorijali
Najtužniji primjer je Oliver Dragojević. Čovjek čija je filozofija bila jednostavna, to jest kupi kartu, dođi, poslušaj i idi kući, pretvoren je u korporativni projekt. U Veloj Luci gledamo festival patetike Trag u beskraju, nakrcan sponzorima i istim akterima koji cijede njegove pjesme za vlastiti PR. Tu ulogu igraju i neovisni vokali poput Zorice Kondže jer joj je suprug Joško Banov dio tog istog estradnog miljea.
Uvozni legitimitet na javnoj televiziji
Apsurd je potpun kad na tu pozornicu stanu mladi pjevači poput Jakova Jozinovića, to jest klinci ponikli iz beogradskog IDJShowa. Domaći mediji dobiju mlado lice za TikTok, a regionalni menadžment legitimitet na HRT u.
Nedostatak karizmatičnih vokala i opasnost od potpunog sloma
Nama danas kretenski nedostaju vokalne sile poput Vice Vukova ili Kiće Slabinca, čovjeka koji je spajao bećarluk i rokenrol od rock scena do najluđih birtijskih večeri. Ako ubrzo ne damo prostor mladima s takvom karizmom, doživjet ćemo potpuni slom pop glazbe i otvaranje vrata srpskim projektima u RH, pa ćemo za deset godina na feštama slušati samo modificirano Žikino kolo.
Povratak sirovoj emociji
Pravi se zvuk ne pravi u kalkulantskim uredima i na ulaštenim memorijalima. On živi u stavu, rokenrolu, bećarluku i sirovoj emociji koja na kraju noći jedina i ostaje. U dobroj staroj birtiji.
Nacionalnoplus