Hrvatska je u srijedu svečano obilježila 31. obljetnicu vojno-redarstvene operacije Oluja, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. No prava istina o Oluji ne staje na 5. kolovozu. Ono što se događalo dan kasnije, 6. kolovoza 1995. godine, možda je i najvažniji dio priče – onaj koji nikako ne odgovara samoproglašenim “povjesničarima” i “političkim analitičarima” iz susjedstva.
Treći dan Oluje: Popis oslobođenih mjesta je podugačak
Dok se slavilo u Kninu, treći dan Oluje donio je novi val oslobađanja na gotovo cijelom ratištu. Taj 6. kolovoza slobodu su dočekali:
Petrinja, Kistanje, Muškovac, Kaštel Žegarski, Vrhovine, Kostajnica, Udbina, Krbava, Korenica, Bunić, Slunj, Broćanac, Plitvice, Glina, Otrić, Bruvno, Malovan, Rudopolje, Stražbenica, Blinja, Umetić, Slabinje, Čaire, Utolica, Rausovac, Gornja i Donja Bačuga, Jabukovac, Banski Grabovac, Šaš, Veliki Šušnjar, Majski Trtnik, Barlete, Vrebac, Mogorić, Ploča…
Bio je to dan konačnog sloma takozvane Krajine.
Dan kada je spriječena nova Srebrenica
Upravo se 6. kolovoza kolokvijalno naziva i “danom kada je Hrvatska spriječila novu Srebrenicu”.
Tog je dana Hrvatska vojska razbila trogodišnju blokadu Bihaća. Bihaćka enklava bila je u potpunom okruženju, iscrpljena, gladna i osuđena na pad. A da je pala, čeka ju ista sudbina kao i Srebrenicu samo mjesec dana ranije.
Ratni zločinac Ratko Mladić sve je svoje snage usmjerio upravo na bihaćku enklavu. Cilj je bio jasan.
Eskalacija uoči Oluje
Situacija je eskalirala samo nekoliko dana prije početka Oluje. Već 23. srpnja snage Vojske Republike Srpske izvele su žestoke minobacačke i tenkovske napade na bihaćku enklavu. Čak su i promatrači Ujedinjenih naroda taj napad proglasili “najozbiljnijim borbama u Bosni u zadnjih mjeseci”.
Obrazac krvnika Mladića bio je identičan onome iz Srebrenice.
“Tamo je operirao na isti način, mogli smo očekivati novih 40 tisuća mrtvih mladića i muškaraca”, rekao je svojedobno Peter Galbraith, prvi veleposlanik Sjedinjenih Američkih Država u Hrvatskoj.
Susret na Korani: “Čekali smo vas dugo”
Iako je ishod Oluje bio jasan već nakon prva dva dana, 6. kolovoza ostaje simboličan zbog jednog susreta koji je ušao u povijest.
Kod Tržačkih Raštela, na samoj granici na rijeci Korani, susrele su se postrojbe Hrvatske vojske predvođene general-bojnikom Marijanom Marekovićem, danas savjetnikom predsjednika Zorana Milanovića za veterane Domovinskog rata, i 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine predvođenog Atifom Dudakovićem, danas, pokazalo se, kontroverznim generalom.
Dudaković je tada izgovorio rečenicu koja je ostala za povijest:
“Gospodine generale, dobrodošli. Čekali smo vas dugo, ali napokon smo se sreli.”
Dodao je i nešto što se danas često namjerno zaboravlja: da je Bosna i Hercegovina trebala Oluju jednako kao i Hrvatska.
Na to treba podsjećati. Pogotovo danas, kada neke političke grupacije u susjednoj Bosni i Hercegovini uporno rade na relativizaciji i iskrivljavanju istine o Oluji i o tome tko je kome zapravo spasio život.
Nacionalnoplus