Svaka priča o otpadu u Hrvatskoj svodi se na isti obrazac. Struka nudi inženjerska rješenja, političari prodaju populističke parole, a ekipa iz sjene broji milijune u gotovini. Dok europski gradovi poput Beča i Kopenhagena iz smeća griju stanove, kod nas se o energanama raspreda kao o crnoj magiji. Rezultat je savršena oluja u kojoj se miješaju zeleni amaterizam, klijentelizam HDZ-a i SDP-a te čisti ekološki kriminal.
Zagrebačka vlast na čelu s Tomislavom Tomaševićem godinama je gradila imidž na borbi protiv energana. Dobili smo situaciju da se u složene inženjerske procese petljaju ljudi koji u mladosti nisu uspjeli završiti ni Pravni fakultet, pa nedostatak stručnog znanja krpaju populizmom. Pričaju bajke o društvu bez otpada, no fiziku ne zanimaju parole. Najmanje 30 do 40 posto otpada fizikalno je nemoguće reciklirati. Kad zabranite moderna postrojenja za taj neupotrebljivi dio, stvorite kaos. Otpad se mora izvoziti po astronomskim cijenama od 150 do 250 eura po toni, a gdje su visoka cijena i nered, brzo stiže i podzemlje.
Sve to razotkriva strašnu istinu o državi, sustav kontrole je ili potpuno zakazao, ili uopće ne postoji, ili ga izravno kontrolira sama otpadna mafija. Ključni preduvjet za ovaj kriminal leži u dugogodišnjoj negativnoj selekciji unutar ministarstava i inspekcija pod upravom HDZ-a i SDP-a. Poštene inženjere i inspektore koji znaju posao sustavno se šikanira i gura na marginu, dok ovlasti dobivaju poslušni stranački kadrovi čiji je jedini zadatak kimati glavom. U tako pročišćenom sustavu, varaždinski inovator Josip Šincek i tvrtka Tipos Resurs dovezli su preko 1700 kamiona opasnog i medicinskog otpada iz Italije i Slovenije te ga pod lažnim papirima zakopavali po Lici i Benkovcu. Šincek je pred USKOK-om izravno optužio Andriju Mikulića, bivšeg glavnog državnog inspektora i utjecajnog HDZ-ovca, da ga je reketario i tražio 500 tisuća eura mita kako bi inspekcija žmirila. To je slika domoljublja na njihov način, prije podne ruka na srcu i zaklinjanje u Hrvatsku, a poslije podne ručkovi s mešetarima i dogovaranje provizija.
Zakapanje tisuća tona toksičnog i medicinskog otpada u kršu Like, glavnom spremniku pitke vode za veliku većinu Hrvatske, nije običan komunalni šverc. To je izravno ugrožavanje nacionalne sigurnosti i trovanje vlastitog naroda. Kada vlasti HDZ-a i SDP-a kroz desetljeća dopuste da se zbog privatnog mita i stranačke poslušnosti kontaminiraju vodozaštitne zone, to više nije birokratski propust, nego slom države.
U ovom neredu svi akteri imaju proračunat interes. Lijevi populisti i aktivisti na otporu energanama skupljaju jeftine političke bodove i bezočno odbijaju inženjersku praksu, dok stranački pokrovitelji iz HDZ-a i SDP-a, skupa s otpadnom mafijom, na napumpanim cijenama zbrinjavanja i noćnom zakapanju otpada po Lici zgrću milijune. Dok Europa otpad pretvara u energiju, u Hrvatskoj on služi samo za dvije stvari, jedni na njemu sakupljaju glasove, a drugi, uz blagoslov stranačkih poslušnika, pune vlastite džepove na račun otrovane prirode i ugroženog zdravlja građana.
Nacionalnoplus