Nakon što je u kolovozu 1995. godine Vojno-redarstvena operacija „Oluja“ oslobodila najveći dio okupiranog hrvatskog teritorija i slomila projekt velikosrpske države na hrvatskom tlu, stigao je trenutak koji je za mnoge bio gotovo nestvaran.
Hrvatska se ponovno povezala.
Dana 26. kolovoza 1995. godine sa zagrebačkog Glavnog kolodvora krenuo je povijesni „Vlak slobode“, prema Kninu i Splitu. Bio je to prvi vlak koji je nakon četiri godine ponovno povezao hrvatski sjever i jug željezničkom prugom preko oslobođenih područja.
Nije to bilo obično putovanje. Bio je to put slobode.
Tijekom ratnih godina velikosrpska agresija presjekla je ključne prometne pravce prema Dalmaciji. Pruga Zagreb – Knin – Split bila je uništena i prekinuta, a Dalmacija je godinama živjela prometno odsječena od ostatka Hrvatske.
Maslenica, pontonski mostovi, zaobilazni putovi i nesigurnost postali su svakodnevica.
A onda je došla Oluja.
Hrvatski željezničari obnovili prugu u rekordnom roku
Nakon oslobođenja Knina i okolnog područja otvorena je mogućnost da se Hrvatska ponovno fizički poveže. U svega dvadesetak dana hrvatski željezničari, uz pomoć vojske i policije, radili su na obnovi i osposobljavanju razrušene pruge.
Tračnice su popravljane, oštećenja sanirana, trasa osigurana.
I 26. kolovoza – krenuo je Vlak slobode.
Na njemu su bili prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, članovi državnog vrha, ministri, saborski zastupnici, vjerski velikodostojnici, kulturni djelatnici, ratni zapovjednici, obitelji poginulih hrvatskih branitelja i brojni novinari.
Ali pravi domaćin tog vlaka bio je hrvatski narod.
Od Zagreba do Knina – narod je dočekivao svoju slobodu
Na svakom koraku Vlak slobode pretvarao se u pokretni simbol pobjede.
U gradovima i mjestima kroz koja je prolazio ljudi su izlazili na ulice. Hrvatskim zastavama, cvijećem, pjesmom i suzama dočekivali su vlak koji je označavao kraj jednog od najtežih razdoblja hrvatske povijesti.
Karlovac, Gospić, Gračac, Knin, Perković…
Svaka postaja bila je nova slika iste Hrvatske – Hrvatske koja se vratila sebi.
Posebno snažne emocije bile su u Kninu, gradu koji je samo nekoliko tjedana ranije oslobođen i ponovno postao simbol hrvatske državnosti.
Na kninskoj tvrđavi vijorila se hrvatska zastava, a na kolodvoru su tisuće ljudi čekale povijesni vlak.
Knin – trenutak koji je teško opisati riječima
Ulazak Vlaka slobode u Knin bio je jedan od najemotivnijih prizora tog dana.
Predsjednik Tuđman tada je govorio o povijesnoj važnosti oslobođenja Knina, povezivanja hrvatskog sjevera i juga te budućnosti države za koju se Hrvatska borila.
Njegove riječi odzvanjale su među okupljenim građanima i braniteljima, a Knin je tog dana još jednom pokazao koliko je snažna simbolika hrvatske pobjede.
Grad koji je godinama bio središte pobune i okupacije ponovno je bio hrvatski.
Hrvatska zastava ponovno je bila na svome mjestu.
Split je dočekao vlak kao pobjedničku povorku
A onda – Split.
Kada je Vlak slobode u kasnim poslijepodnevnim satima stigao na odredište, na splitskoj Rivi i oko kolodvora okupilo se, prema tadašnjim procjenama, više od 100 tisuća ljudi.
Baklje, hrvatske zastave, pjesma i emocije preplavile su grad.
Bio je to doček pobjednicima, ali i doček slobodi.
Predsjednik Tuđman obratio se okupljenom mnoštvu, a na njegovo pitanje „Što mi preostaje da vam obećam?“ uslijedio je odgovor koji je snažno odjeknuo cijelom Hrvatskom:
„Vukovar! Vukovar!“
I ta poruka bila je jasna.
Nakon oslobođenja najvećeg dijela okupiranog teritorija ostao je još jedan veliki hrvatski cilj – mirnim putem vratiti okupirano Podunavlje i Vukovar u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske. To će se ostvariti mirnom reintegracijom.
Vlak koji je simbolizirao više od putovanja
Vlak slobode nije bio samo politički događaj niti svečana vožnja željeznicom.
Bio je to trenutak kada je Hrvatska pred vlastitim građanima i pred svijetom pokazala da je ponovno cjelovita, suverena i slobodna.
Od Zagreba do Splita, preko Knina, putovala je poruka da nakon godina rata, okupacije, progona i razaranja Hrvatska ponovno pripada svojim ljudima.
Iza tog trenutka stajali su životi hrvatskih branitelja.
Stajale su obitelji koje su izgubile svoje najmilije. Stajali su prognanici koji su godinama čekali povratak svojim kućama. Stajali su svi oni koji su vjerovali da će hrvatska zastava jednoga dana ponovno biti podignuta na oslobođenom hrvatskom teritoriju.
Zato se Vlak slobode ne pamti samo kao događaj.
Pamti se kao simbol pobjede.
Sjećanje koje ne smije izblijedjeti
Danas, desetljećima poslije, fotografije Vlaka slobode ostaju među najsnažnijim svjedočanstvima jednog vremena.
Na njima nisu samo političari i državni vrh.
Na njima je Hrvatska.
Hrvatska koja je nakon godina krvi i patnje ponovno mogla slobodno putovati vlastitom zemljom.
Hrvatska koja je zahvaljujući svojim braniteljima spojila ono što je agresor pokušao zauvijek razdvojiti.
Zato je 26. kolovoza 1995. više od datuma u kalendaru. To je dan kada je pruga ponovno spojila hrvatski sjever i jug, ali i dan kada je cijela Hrvatska osjetila što znači biti slobodna, svoja i cjelovita.
Vlak slobode otišao je iz Zagreba, prošao Kninom i stigao u Split. Ali njegova je prava destinacija bila – slobodna Hrvatska.
Nacionalnoplus