Da nas val inflacije već duže vrijeme bespoštedno udara po džepovima, nažalost, dobro je poznata činjenica. No, ono što je na vlastitoj koži – i novčaniku – doživio gradonačelnik Oroslavja Viktor Šimunić prelazi sve granice zdravog razuma! Poznat po tome da svaki slobodan trenutak iskoristi za kratki izlet, Šimunić je tijekom posjeta Bihaću odlučio provjeriti koliki je zapravo jaz između naših i inozemnih cijena. Rezultat? Scenarij u koji je jednostavno teško povjerovati!
Šok u Bihaću: Tri ista artikla, a račun u Hrvatskoj skuplji za gotovo 70 posto!
Kako bi stvar bila potpuno jasna i usporediva, Šimunić je u tamošnjem supermarketu u košaricu ubacio tri dobro poznata, autohtona hrvatska proizvoda: Lino Ladu Duo, Vegetu i Krašove Choco Napolitanke. Već sljedećeg dana, isti taj šoping ponovio je u svom Oroslavju. Kad je usporedio račune, uslijedio je hladan tuš.
“Da smo u Hrvatskoj skupi, to već svi znamo. Ali ovo me stvarno šokiralo. U Bihaću je račun iznosio 6,57 eura. U Oroslavju – nevjerojatnih 11,07 eura! Da, dobro ste pročitali!”, s nevjericom je poručio gradonačelnik.
Čak i ako se uzme u obzir da hrvatska verzija Lino Lade ima nešto više lješnjaka, razlika u cijeni od 2,45 eura u BiH naspram 4,69 eura u Hrvatskoj ne da je pretjerana, nego graniči s apsurdom.
Ni veći PDV ne može opravdati ovu trgovačku mentalnu gimnastiku
Cijela priča postaje još apsurdnija kada se matematički razdvoje preostala dva artikla. Čak i uz činjenicu da se u Hrvatskoj trenutno prodaje pakiranje Vegete s gratis gramima, računica neumoljivo razotkriva razmjere ove cjenovne anomalije: Vegeta je kod nas jeftinija u proizvodnji, a u trgovini čak 48 posto skuplja, dok su omiljene Napolitanke skuplje za nevjerojatnih 44 posto!
Šimunić se nije zaustavio samo na golim brojkama, već je u kalkulaciju ubacio i porezne razlike. Naime, stopa PDV-a u BiH iznosi 17 posto, dok je u Hrvatskoj 25 posto.
“I kad u potpunosti izbacimo PDV iz računice, Vegeta je kod nas i dalje oko 38 posto skuplja, a Choco Napolitanke oko 34 posto skuplje”, naglašava zaprepašteni gradonačelnik.
Kako je moguće da transport i izvoz pojeftinjuju proizvod?!
Ono što u cijelom slučaju najviše bode u oči i ostavlja bez teksta jest sama logistika. Proizvodi o kojima je riječ nastaju upravo u Hrvatskoj – u Zagrebu i Koprivnici. Oroslavje se nalazi doslovno nadohvat ruke tim tvornicama, dok do Bihaća ti isti artikli moraju prijeći državnu granicu, proći kompletnu izvozno-uvoznu proceduru, carinska davanja i tamošnji distribucijski lanac.
“Nakon svega toga, hrvatski proizvod u Bihaću završi značajno jeftiniji nego kod nas! Kako je ovo uopće moguće?”, s opravdanim čuđenjem pita se Šimunić, naglašavajući apsurd situacije u kojoj domaći kupac plaća ceh da bi netko u inozemstvu kupovao naše proizvode po jeftinim cijenama.
Nakon ovog eksperimenta, gradonačelnik Oroslavja izdvojio pitanje koje muči sve hrvatske građane: Radi li se ovdje o trgovačkom profitiranju na domaćem terenu, namjerno napuhanim proizvođačkim cijenama za vlastito tržište ili nam svima promiče neko “sasvim normalno” ekonomsko objašnjenje koje prkosi svakoj zdravoj logici?
Nacionalnoplus