Svjedoci smo učestalih ideoloških i estetskih zaokreta na domaćoj političkoj sceni, pri čemu se stavovi prema ključnim nacionalnim obilježjima mijenjaju ovisno o političkom trenutku. U nastavku u cijelosti prenosimo objavu Roberta Čuline u kojoj analizira odnos Ivane Kekin prema hrvatskoj zastavi i simbolici općenito.
Ruga li se Ivana zastavi?
Odnos Ivane Kekin prema hrvatskoj zastavi često djeluje prilagodljivo i proračunato. Godinama je javno tvrdila kako je isticanje državnih simbola “etički i estetski nepodnošljiv kič” kojim desnica monopolizira domoljublje.
No, u praksi se problem nije činio u mahanju zastavama uopće, nego u tome koje se zastave vijore.
Dok su se na skupovima i u Saboru bez zadrške isticale dugine boje i razni aktivistički barjaci, što se prikazivalo kao progresivan čin, hrvatska je zastava uglavnom ostajala u drugom planu.
Kada se danas pojavi fotografija na kojoj srdačno pozira s hrvatskom trobojnicom na prosvjedu, teško je u tome ne vidjeti politički pragmatizam.
Ako se trend prilagođavanja publikama nastavi, pitanje je dokle ta fleksibilnost ide i hoćemo li je sutra vidjeti i sa zastavom HOS-a, iako je to ipak očito pretjerivanje s obzirom na nepremostive ideološke granice.
Državni simboli trebali bi služiti kao trajna vrijednost, a ne kao privremeni rekvizit za peglanje imidža, reče Ivana.
Nacionalnoplus