Gledajući kako europske metropole hvataju korak s budućnošću gradeći moderne mreže brzih vlakova, teško je gurnuti u stranu gorku činjenicu o stanju u kojem se nalazi domaća željeznica.
Dok se u javnosti opravdano nižu kritike na račun kašnjenja, kvarova i općeg zastoja, poražavajuće djeluje podatak koliko smo zapravo odsječeni od europskog susjedstva. Željeznica, koja bi trebala biti temelj modernog i ekološkog prometa, kod nas je svedena na sporedni kolosijek.
Osim vožnje vlakovima u domaćem prometu, koji je često na meti kritika, ali i poruga zbog brojnih kašnjenja i kvarova, vlakom se iz Hrvatske bez presjedanja može stići i u nekoliko europskih zemalja. Na stranici Hrvatskih željeznica Putničkog prometa (HŽPP) u rubrici Vlakom po Europi, stoji kako se tim prijevozom može do sedam zemalja: Slovenije, Austrije, Njemačke, Švicarske, Mađarske, Češke te Bosne i Hercegovine. Međutim, u BiH se može samo iz Ploča do Mostara i Sarajeva i to uglavnom ljeti sezonskim vlakovima. A do Brna i Praga u Češkoj s presjedanjem u Beču.
Europski vozni red: Skromne linije prema zapadu
Kada se podvuče crta, Zagreb je izravno povezan sa svega pet velikih europskih odredišta: Bečom, Budimpeštom, Ljubljanom, Münchenom i Zürichom.
Očekivano, najčešća je veza s najbližom Ljubljanom. Putnicima su na raspolaganju tri svakodnevna polaska (u 8.16, 10.34 i 20.38 sati), uz dodatne vožnje petkom i nedjeljom. Vožnja po rasporedu traje nešto manje od tri sata, dok se iz Slovenije prema Zagrebu kreće u 6.50, 16.45 i 17.20 sati.
Za Budimpeštu vlak iz Zagreba kreće svakog dana u 16.30 i stiže na kolodvor Déli u 22.24 sata. Povratak s istog kolodvora predviđen je u 15.35 s dolaskom u Zagreb u 22.03. Tijekom ljetnih mjeseci polazak iz Mađarske prebačen je na kolodvor Keleti u 15.31 sat.
Prema Beču se kreće rano ujutro u 7.06, s dolaskom u 14.05 sati, dok se iz Austrije za hrvatsku metropolu polazi u 15.55 (dolazak u 22.20).
Noćne kompozicije za Bavarsku i Švicarsku
Prema Münchenu izravni vlak kreće u 8.16 ujutro te u Bavarsku stiže u 17.42, dok se natrag vraća u 10.16. Za putnike koji idu dalje, večernji vlak u 19.39 vozi preko Münchena sve do Stuttgarta, gdje stiže idućeg jutra u 8.38.
Švicarski Zürich dostupan je noćnom linijom koja kreće u 19.39 sati preko Ljubljane i Villacha. Zbog vožnje koja traje gotovo 14 sati, u kompoziciji se nalaze i vagoni za spavanje (dolazak u Zürich je u 9.20). Iz Züricha se natrag kreće u 20.40, a u Zagreb stiže u 10.30 sati.
Ako pak želite do Praga ili Brna, izravne linije nema — mora se presjedati u Beču, koristeći jutarnji vlak u 7.06, čime se u Brno stiže u 16.41, a u Prag u 19.23 sata.
Propuštene prilike i Greenpeaceova dijagnoza
Uz jedno presjedanje otvoreni su putevi prema Berlinu, Frankfurtu, Parizu, Rimu, Veneciji, Trstu i Bratislavi. No, ostaje dojam da su kapaciteti daleko od iskorištenih.
Na to jasno ukazuje i obimna studija Neuspjelo povezivanje (Connection failed) koju je u srpnju 2024. objavio Greenpeace Srednje i istočne Europe. Analizirajući 45 gradova i 990 prometnih ruta, istraživanje je potvrdilo poražavajuću činjenicu: zračni promet dominira nad željeznicom (69% ruta ima izravne letove, a samo 12% izravne vlakove), čime se putnike praktički gura prema zrakoplovima unatoč njihovom štetnom utjecaju na okoliš.
Potencijal koji stoji neiskorišten
U dijelu izvješća koji obrađuje Zagreb, navodi se kako je grad “slabo povezan izravnim prekograničnim vlakovima”. Iako se u studiji spominju samo četiri izravne veze (zanemarujući Beč), podaci pokazuju kako bi Zagreb mogao imati izravne linije do čak 26 europskih gradova s vožnjom kraćom od 18 sati.
Unutar granice od 12 sati vožnje, Zagreb bi lako mogao biti povezan s Beogradom, Sarajevom, Bratislavom, Pragom, Milanom i Rimom. Proširenjem na 18 sati, na popisu bi se našli Amsterdam, Berlin, Bruxelles, London, Pariz, Varšava, Sofija, Skopje i drugi europski centri.
Kako su nestali vlakovi prema susjedima
Posebno je apsurdna situacija sa susjednim regijama. Linija Zagreb – Sarajevo, obnovljena 2002. godine, naprasno je prekinuta krajem 2016. od strane Željeznica FBiH uz opravdanje dotrajale infrastrukture i sporosti. Danas se prema Sarajevu može jedino ljeti i to isključivo iz Ploča.
Još je apsurdnija sudbina linije Ljubljana – Zagreb – Beograd, koja je stala u ožujku 2020. zbog pandemije i više nikada nije pokrenuta. Dok HŽPP tvrdi da srbijanski vagoni ne zadovoljavaju tehničke uvjete, s druge strane stižu optužbe o neprihvatljivim troškovima korištenja hrvatskih pruga.
Rezultat ove birokratske i infrastrukturne blokade je gotovo nevjerojatan: tko danas želi vlakom iz Zagreba u Beograd, mora ići okolo preko Budimpešte ili se upustiti u avanturu vožnje do Vinkovaca i Tovarnika, pješačenja desetak kilometara preko državne granice do Šida, pa tek onda nastavka vožnje srbijanskim vlakom. Slika je to koja ponajbolje oslikava u kakvom se slijepom kolosijeku našao promet koji bi nas trebao spajati s Europom.
Nacionalnoplus