Studeni je sveti mjesec u kojem se Vukovar zavija u crno, mjesec u kojem se s dubokom tugom, vječnim ponosom i nemjerljivom boli prisjećamo žrtava grada heroja, neuništivog simbola hrvatskog stradanja i otpora. Svaka obljetnica pada Vukovara rana je koja se ne može i ne smije zatvoriti, a 18. studenog dan je kada zastave padaju na pola koplja, a misli cijele nacije sjedinjuju se uz one koji su dali sve za našu slobodu. Upravo zato duboko boli i vrijeđa vijest o koncertima mladog vinkovačkog pjevača Jakova Jozinovića u Srbiji, tempiranima upravo u najosjetljivije dane studenog, dok se rane još sliježu, a grobovi mnogih nestalih još uvijek traže.
Niš nije bilo koji grad – povijest se ne briše zbog pljeska
Nastupati u Nišu – gradu u čijoj se okolici nalazio zloglasni logor Niš, mračno poprište strašnih ratnih stradanja, simbol neizmjerne patnje i mučenja hrvatskih branitelja i logoraša – i to tempirati upravo u dane uoči obljetnice pada Vukovara, grubo je vrijeđanje žrtve. I netko bi sada trebao reći da je to “slučajno”?
Da se datum potrefio sam od sebe? Da glazba ne poznaje granice ni pijetet? Ne, slučajnost ne postoji kada se trguje kolektivnom memorijom i kada se nacionalni dignitet podređuje marketinškim strategijama i rasprodanim dvoranama. Glazba možda spaja ljude, ali prešućivanje povijesti i gaženje vlastitog naroda radi osobne promocije ima sasvim drugo, preteško ime.
Što je putem Facebooka poručio Marin Medak?
Reagirajući na novonastalu situaciju, putem svoje Facebook stranice oglasio se Marin Medak čiju objavu prenosimo u cijelosti:
„POZIVAM NA BOJKOT KONCERTA Kad se glazba pretvori u provokaciju: Je li zaborav postao isplativiji od istine? Studeni je mjesec u kojem se Vukovar zavija u crno, mjesec u kojem se s tugom, ponosom i nemjerljivom boli prisjećamo žrtava grada heroja, simbola stradanja i otpora. Svaka obljetnica pada Vukovara rana je koja se ne zatvara, a 18. studenog dan je kada zastave padaju na pola koplja, a misli cijele nacije uz one koji su dali sve za slobodu. Boli i vrijeđa vijest o koncertima mladog vinkovačkog pjevača Jakova Jozinovića u Srbiji, tempiranima upravo u najosjetljivije dane studenog, dok se rane još puše, a grobovi mnogih nestalih još uvijek traže. Nastupati u Nišu gradu u čijoj se okolici nalazio zloglasni logor Niš u ratnim strahotama, simbol patnje i mučenja hrvatskih branitelja i zarobljenika i to tempirati u dane uoči obljetnice pada Vukovara I netko bi sad trebao reći da je to ‘slučajno’? Da se datum potrefio sam od sebe? Da glazba ne poznaje granice ni pijetet? Ne, nije slučajno. Slučajnost ne postoji kada se trguje kolektivnom memorijom i kada se nacionalni dignitet podređuje marketinškim strategijama i rasprodanim dvoranama. Glazba možda spaja ljude, ali prešućivanje povijesti i gaženje vlastitog naroda radi osobne promocije ima sasvim drugo ime“
Čast se ne prodaje za šaku aplauza
U vremenima kada se lako pokleknuti pod pritiskom trendova, ovakvi jasni stavovi služe kao podsjetnik da postoje svetinje koje se ne diraju. Puna podrška Marinu Medaku koji ne pristaje na amneziju i koji kroz svoj istup čuva dignitet hrvatskih žrtava od zaborava i jeftinog estradnog relativiziranja.
Nacionalnoplus