Sindikat policijskih službenika uputio je duboku i iskrenu sućut obitelji i bližnjima žrtve tragičnog zločina u Slatini, naglašavajući da je riječ o nenadoknadivom gubitku koji je s pravom potresao hrvatsku javnost.
Upravo zbog iznimne težine ovog događaja, u Sindikatu smatraju da on nikako ne smije završiti isključivo na disciplinskim postupcima protiv službenika koji su te večeri bili u smjeni ili na terenu. Nakon javno iznesenih rezultata izvanrednog nadzora, poručuju da je njihova profesionalna i moralna obveza postaviti pitanja koja znatno nadilaze pojedinačno postupanje.
Ovo više nije pitanje pojedinca, već organizacije sustava
Ključno pitanje više nije što je učinio pojedini policajac, već kako je ustrojen cjelokupni policijski sustav koji bi svim građanima morao jamčiti sigurnost i povjerenje. Iz Sindikata godinama upozoravaju na kronični nedostatak policijskih službenika na poslovima izravne sigurnosti građana. Građani to vide svakodnevno: u postajama nedostaje operativnih dežurnih, kriminalistička policija doslovno je zatrpana predmetima i administracijom, a obujam posla neprekidno raste.
Istodobno, sustav stvara sve više organizacijskih struktura i rukovodećih mjesta koja ne rješavaju manjak ljudi na terenu niti neposredno provode policijske ovlasti. Prema podacima kojima raspolaže Sindikat, na približno tri policijska službenika dolazi jedan rukovoditelj, a pojedine strukture sve više postaju svrha same sebi.
Dodatno opterećenje predstavlja i prevelik fokus na iscrpljujuće čuvanje državne granice, što je dodatno smanjilo ionako nedovoljan broj policajaca za zaštitu života, ljudi i imovine. Sindikat opravdano pita zašto se za te zadaće u većoj mjeri nisu angažirali drugi državni kapaciteti, poput pričuvne policije i drugih sigurnosnih službi, te ovakvo stanje ocjenjuju dugoročno neodrživim.
Reorganizacija iz 2023. i sumnje u političko kadroviranje
Posebno se podsjeća na reorganizaciju policijskog sustava iz 2023. godine, koja je javnosti bila najavljena kao rasterećenje i smanjenje broja zaposlenih u Ravnateljstvu te jačanje policijskih uprava i postaja. Iako je intencija bila razumljiva, iz Sindikata su još tada upozoravali na manjkavu provedbu i njezine stvarne posljedice.
Danas s pravom postavljaju pitanje je li reorganizacija zapravo iskorištena za podobna kadroviranja na rukovodećim položajima te je li stručnost ikada bila ispred kriterija poslušnosti.
Kao poseban problem ističu se slučajevi napredovanja sindikalnih dužnosnika koji ne obavljaju policijske poslove, već su profesionalci u sindikatima, na odgovorna i znatno bolje plaćena mjesta u sustavu. Navodi se primjer premještaja jednog od predsjednika reprezentativnog sindikata iz Policijske uprave zagrebačke izravno u Ravnateljstvo policije, što vide kao zorno ilustriranje načina na koji sustav pod vodstvom Nikole Miline funkcionira.
U priopćenju se otvoreno pita može li postojati stvarna sindikalna neovisnost ako se one koji vlast ne kritiziraju nagrađuje napredovanjem, dok se kritičari suočavaju s fabriciranim i paušalnim anonimnim prijavama u koje se, prema navodima, uključuje i sam glavni ravnatelj.
Logistika na terenu: Može li jedna patrola osigurati postajno područje?
Sigurnost građana ne može se graditi sustavnim smanjenjem broja ljudi koji neposredno rade policijski posao uz istovremeni bujanja administracije. U konkretnom slučaju tragičnog događaja u Slatini, na teren je izašla samo jedna patrola, što nameće ključno pitanje glavnom ravnatelju: kako se moglo očekivati da dva policajca istodobno pruže zaštitu žrtvi, osiguraju mjesto događaja, tragaju za osumnjičenikom, obrade sve informacije i ostanu raspoloživi za druge intervencije? Iz Sindikata upozoravaju da postoje postaje u kojima u pojedinim smjenama tek jedna patrola pokriva cijelo postajno područje, a ne samo jedan sektor, te s pravom pitaju jesu li toga svjesni građani i resorni ministar.
Odgovornost mora putovati i prema gore
Prema javno iznesenim rezultatima nadzora, policajci su na adresu stigli u roku od deset minuta od dojave, postupali prema žrtvi, obišli okolno područje i poduzeli radnje traganja. Ako je naknadno utvrđeno da je bilo propusta u organizaciji traganja, komunikaciji ili angažiranju dodatnih snaga, Sindikat postavlja ključnu dilemu: tko je bio odgovoran za organizaciju rada i osiguranje kapaciteta?
Stav je jasan: pojedinac može i mora odgovarati za vlastito postupanje, ali nikako za način organiziranja rada, raspoloživost ljudstva i zapovijedanje. Za to su isključivo odgovorni oni koji sustavom rukovode, a na čelu tog sustava nalazi se glavni ravnatelj Nikola Milina.
Kao razlog masovnog odlaska ljudi iz službe navodi se duboko nezadovoljstvo načinom upravljanja, narušeni međuljudski odnosi, osjećaj nepravde, stalni pritisci i potpuni nedostatak profesionalnog uvažavanja i pravne zaštite.
Umjesto pitanja tko je najbolji za posao, prečesto se postavlja pitanje tko će biti najposlušniji, što dugoročno uništava svaku profesionalnost. Sindikat ponavlja zahtjev za snažnijom kaznenopravnom zaštitom policijskih službenika koji su na prvoj liniji izloženi najvećim rizicima, dok u trenucima kada sami postanu meta napada, zaštita sustava redovito izostaje.
Zaključno se poručuje da izvanredni nadzor mora utvrditi odgovornost na svim razinama, jer odgovornost u sustavu nikada ne smije putovati samo prema dolje. Policijski službenici nisu strojevi i ne mogu biti na više mjesta istodobno, a policija postoji prvenstveno zbog građana, a ne radi sama sebe. Sindikat poručuje da neće dopustiti da policajac s prve linije postane žrtveni jarac za probleme i propuste sustava koje nije sam stvorio i koje nikako ne može sam riješiti.
Nacionalnoplus