Jeste li primijetili da nas nitko ne može izbaciti iz takta toliko… kao naši vlastiti roditelji? Jer svi drugi stariji ljudi su jednostavno ‘stariji’. A naši – to su još uvijek ona ista mama i tata koje pamtimo potpuno drukčije: mlade, snažne, samouvjerene.
Dragi moji,
Danas vam želim podijeliti jedno razmišljanje koje me duboko dirnulo u dušu. Razmišljanje o onima bez kojih nas ne bi bilo. O našim majkama i očevima.
Dok čitate ove retke, zastanite na trenutak i sjetite se njihovih ruku. Onako snažnih nekad, a danas pomalo drhtavih. Sjetite se njihovih očiju koje su nekad sve znale, a danas nas ponekad gledaju zbunjeno, poput djece.
Ove riječi nisu moje, ali kao da ih je netko napisao gledajući pravo u naše obitelji. Pročitajte ih srcem:
Jeste li primijetili da nas nitko ne može izbaciti iz takta toliko… kao naši vlastiti roditelji? Jer svi drugi stariji ljudi su jednostavno ‘stariji’. A naši – to su još uvijek ona ista mama i tata koje pamtimo potpuno drukčije: mlade, snažne, samouvjerene. One koji su još jučer igrali sasvim drugačiju ulogu u našem životu. Teško nam je dopustiti im da ostare, da postanu slabiji, a ponekad – naivni poput djece. Postoji samo jedan način da ti odnosi budu lakši. Samo jedan jedini: treba shvatiti i prihvatiti da s njima više neće biti lakše. Moramo pronaći u sebi snagu da dopustimo roditeljima da budu takvi kakvi jesu. Poštovati njihove ‘dječje’ izbore. Ispuniti njihove čudne želje. Ne shvaćati preozbiljno njihove lude ideje. Klimnuti glavom na njihove zahtjeve, pa makar bili apsurdni. Ne ulaziti u rasprave kad govore očite gluposti. Jer – čemu?
Starije ljude plaše naši problemi – bolesti, otkazi, životni neuspjesi ili ljubavni lomovi. Svaka takva situacija podsjeća ih na vlastitu nemoć: na to da više ne mogu pomoći čak ni vlastitoj djeci. To boli, posramljuje i plaši. To je dokaz njihove starosti. Zato roditelji paničare kad nam se nešto događa. Zato bez kraja ispituju – boje se naših problema više nego mi sami. A njihovi savjeti? To je za njih jedina prilika da osjete da još uvijek imaju utjecaj na naš život. Zato zapamtite: razgovori sa starijim roditeljima služe samo za dobre vijesti. Tužne stvari – progutati, nasmiješiti se. Dobre – reći, ali tako da u srcu ostave toplinu. ‘Starost rijetko donosi dobre emocije’
Starijima ne trebaju moderne mikrovalne, nove perilice rublja niti neki drugi ‘korisni’ uređaji. To ih neće usrećiti. Prava radost za njih je naše vrijeme. Ali ne bilo kakvo – ne brzo, umorno i tek da se odradi. Nego vrijeme toplo, kvalitetno, puno blizine. Jer starost je najzaraznija bolest na svijetu. Svi je imamo – razlikujemo se samo po fazi. Naši roditelji su dalje. Mi – malo iza njih. Ali i nas to čeka. Treba naučiti vidjeti u našim starim roditeljima… same sebe, samo nekoliko desetljeća kasnije. To plaši, ali i uči. Jer ljubav i suosjećanje prema njima zapravo je ljubav i suosjećanje prema nama samima. Starost rijetko donosi dobre emocije. Mi smo ti koji ih moramo donijeti. Mi smo akumulatori svjetla i radosti. To je teško, naporno, ali netko tu zadaću mora izvršiti. A ti ‘snažni’ sada smo mi. Što god se dogodilo, pa i ako nas danas stari roditelji povrijede – sutra je novi dan. A do sutra treba naučiti otpustiti ono što je boljelo danas. (Nepoznat autor)
Braćo i sestre, danas ih nazovite. Danas im oprostite. Danas im budite svjetlo.
Vaš pater Stjepan Ivan Horvat
#obitelj #roditelji #ljubav #starost
Nacionalnoplus