Šibenik je u ponedjeljak navečer stao. I zapjevao. Onako kako samo on zna – iz duše, iz srca, iz grla.
Nekoliko stotina Šibenčana slilo se na Trg Republike Hrvatske, na ono najsvetije mjesto grada, u zagrljaj između katedrale sv. Jakova i Gradske vijećnice, da kaže posljednje zbogom svom djetetu. Svom Miši Kovaču.
Nije to bio oproštaj kakve viđamo. Nije bilo protokola. Bilo je suza, bilo je drhtavih glasova i ruku na srcu. A iznad svega – bila je pjesma.
Zborno, kao jedno, Šibenik je pjevao “Dalmacija u mom oku”, “Ako me ostaviš”, “Jedan dan života” i “Nikoga nisam volio tako”. Hitovi nisu bili samo pjesme. Bile su to himne jednog grada, jednog života, jedne Dalmacije koja je u Mišinom glasu pronašla sebe.
Iza ovog dirljivog slavlja života i glazbe stoji šibenski glazbenik Karlo Orbanić, čovjek koji već tri godine na istom mjestu u božićno vrijeme okuplja muzičare i građane.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Njegove riječi postale su zavjet večeri:
“Ideja je bila da zajedno pjesmom odamo posljednju počast našem Miši, čovjeku čiji je glas obilježio generacije. Neka nas njegove pjesme još jednom ujedine, baš kao što su to činile desetljećima”, rekao je Orbanić.
Slavlje života i karijere pred katedralom trajalo je sat vremena. Sat vremena čiste emocije, sjećanja i ponosa.
Mišo Kovač je rođen u Šibeniku 16. srpnja 1941. godine, gdje je proveo i djetinjstvo.
A oproštaj se nastavlja. Sutra će se od legende oprostiti i Splićani, na stadionu Poljud, a bit će pokopan na groblju Mirogoj u Zagrebu, pored sina Edija Kovača.
Nacionalnoplus