Dok se po sarajevskim redakcijama i udobnim salonima raspredaju isprazne priče, a likovi poput fra Drage Bojića i pokojnog fra Franje Ninića utrkuju u tome tko će gnusnije udariti po vlastitom narodu da se dodvore sarajevskoj čaršiji, preostali hrvatski puk u Bosni i Hercegovini vodi očajničku bitku za goli opstanak.
Postoji odvratna vrsta intelektualnog mazohizma koja desetljećima truje javni prostor. Dok sela u srednjoj Bosni i Posavini zjape prazna, a domovi su opustjeli pod teretom progona i nepravde, ova kasta takozvanih slobodnomislećih ujaka grije fotelje u unitarističkom Sarajevu. Redovito nastupajući u medijima koji su apsolutno antihrvatski orijentirani, Bojić i njegova ekipa spremno služe kao korisne budale projugoslavenskim i bošnjačkim akterima čiji je krajnji cilj potpuno marginalizirati i obespraviti hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Tamo su našli svoje mecane, tapšanja po ramenu i unosne gaže, dok cijenu te njihove takozvane slobode plaćaju prodajom vlastitog imena, pljuvanjem po žrtvama i gaženjem po vlastitom rodu.
Lako je s visoka dijeliti moralne packe o katarzi i suživotu dok se iz tjedna u tjedan zatvaraju župe, a u klupama ostaje tek pokoja ostarjela duša. Puno je lakše glumiti dežurnog dvorskog Hrvata u tuđim medijima, služeći im kao savršeni alibi za svaku novu nepravdu i planirano zatiranje malobrojnih katolika. Ti takozvani pastiri odavno su izdali stado koje im je bilo povjereno.
Jadan je onaj fratar koji promidžbu traži u ateističkim i projugoslavenskim medijima jer se tako ne obraća vjernicima nego sebe izdiže, povlađujući krvnicima svoga naroda i vjernika kojima bi trebao služiti.
Dok istinski fratri na terenu krvare sa svojim narodom, dijele njegovu muku i čuvaju ognjišta bez fige u džepu, ovi salonski paraziti pišu pamflete u službi onih koji bi najradije da Hrvata u Bosni uopće nema. Njima smeta svako sjećanje na spaljene crkve i prolivenu krv, jer im istina o stradanju vlastitog naroda remeti udobnu idilu.
Narod im je odavno tiho okrenuo leđa, jer dobro zna tko s njim dijeli svaku tešku ljudsku molitvu i muku, a tko s tribina i iz toplih fotelja okreće glavu od svoga čovjeka.