Uz suze u očima majki, čvrste stiske očeva, zagrljaje braće, sestara i prijatelja — u Požegi, Kninu i na Slunju održana je svečana prisega četvrtog naraštaja ročnika i ročnica!
Mladići i djevojke, njih 1000 pozvanih, stali su jedni uz druge, podigli desnicu i izgovorili riječi koje se ne zaboravljaju cijeli život. Riječi prisege Domovini.
Ročnici koji obuku prolaze u Vinkovcima prisegu su položili u vojarni “123. brigade HV” u Požegi, a s njima su prisegnuli i njihovi kolege u vojarni “Andrija Matijaš Pauk” u Kninu te na vojnom poligonu “Eugen Kvaternik” kod Slunja.
Obuka je počela 21. listopada, na četiri vojne lokacije. I od prvog dana, kažu, ništa više nije isto.
KĆI I OTAC, RAME UZ RAME, U ISTOJ ODORI
Među tisuću mladih lica, jedno se posebno pamti.
Ročnica Marija Perić iz okolice Bjelovara. Djevojka koja je u Požegi tek dva tjedna, a već je naučila što znači disciplina, umor, zajedništvo — i ponos.
“Obuka je zahtjevna, ali kad vidite da to prolazi i drugih 400 ročnika i da ste s prijateljima, na kraju dana to bude ljepše. Ponosna sam što je danas sa mnom i moj otac koji je također u Hrvatskoj vojsci”, rekla je Marija, a glas joj je zadrhtao.
A uz nju — njezin otac, stožerni narednik Damir Perić, pripadnik Pukovnije vojne policije.
Otac u odori. Kći u odori. Obiteljska tradicija koja se nastavlja pred očima cijele Hrvatske.
Nije skrivao ponos. Nije ga ni mogao. Jer što može biti veće za oca vojnika nego gledati vlastito dijete kako staje tamo gdje je i on nekad stao — i zaklinje se istoj zastavi?
“LJUBAV PREMA DOMOVINI ME DOVELA OVDJE”
Ročnik Dorijan Pajić iz Petrinje nije puno razmišljao. Srce je odlučilo prije njega.
“Ljubav prema domovini potaknula me da se prijavim u vojsku. U ova dva tjedna dojmovi o obuci su stvarno pozitivni, najzanimljivije mi je bilo rukovanje vatrenim oružjem i topografija”, rekao je Dorijan.
Petrinja zna što znači stradati. Petrinja zna što znači ustati. I zato riječi ovog mladića iz Petrinje imaju posebnu težinu. On ne govori fraze. On govori ono što osjeća.
“DOĐITE, BIT ĆE VAM SUPER!” — PORUKA KOJA SE ŠIRI HRVATSKOM
A onda je progovorio Jozef Gojani iz Opatije — i rekao ono što će večeras sigurno ponavljati mnogi mladi po cijeloj zemlji:
“Svakom mladom čovjeku koji razmišlja hoće li ići na TVO ili ne poručujem: Dođite odraditi ova dva mjeseca, stvarno je dobro, ekipa je dobra, instruktori su super i bit će vam super!”
Dva mjeseca. Ekipa. Instruktori. Prijateljstvo koje se rađa u znoju, u ranojutarnjem postrojavanju, u zajedničkom umoru i zajedničkom smijehu.
To nije samo obuka. To je životna škola.
GENERALI SU IM REKLI ONO ŠTO ĆE PAMTITI CIJELI ŽIVOT
Na prisegama su bili i oni najodgovorniji.
U Požegi su ročnicima čestitali državni tajnik u Ministarstvu obrane Drago Matanović i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general-pukovnik Tihomir Kundid. Na Slunju je bio državni tajnik Branko Hrg, a u Kninu državni tajnik Tomislav Galić.
Svi su im poželjeli isto — uspjeh u nastavku obuke.
A general Kundid im je poručio nešto što će im odzvanjati još dugo nakon što skinu odoru:
Ovo izazovno razdoblje iskoristite kao priliku za osobni rast i razvoj novih znanja i vještina.
Jer upravo to i jest. Izazov. Rast. Postajanje čovjekom na kojeg se Domovina može osloniti.
SAMO 2 DO 3 POSTO JE REKLO NE
I dok su neki sumnjali, brojke su pokazale istinu.
Stopa prigovora savjesti za sva četiri naraštaja kreće se između samo 2 i 3 posto.
To znači da je 97 od 100 mladih reklo DA Hrvatskoj. DA odori. DA prisezi. DA odgovornosti.
Nakon prisege, dvorišta vojarni pretvorila su se u more zagrljaja. Ročnici, njihove obitelji i prijatelji bili su iznimno ponosni. Dijelili su dojmove, brisali suze, fotografirali se — jer ovakav dan se događa jednom u životu.
Danas su ti mladići i djevojke postali nešto više od ročnika.
Postali su zavjet. Postali su obećanje. Postali su budućnost Hrvatske vojske.
I dok su stajali mirno, s rukom na srcu i pogledom uprtim u zastavu, cijela je Hrvatska mogla osjetiti jedno:
Dok imamo ovakvu djecu, Domovina ne mora brinuti.
Nacionalnoplus/MORH