TISUĆE MLADIH U VUKOVARU NOSIT ĆE IMENA 1725 NESTALIH!

U Koloni sjećanja u Vukovaru sudjelovat će i tisuće mladih koji će nositi majice s imenima nestalih osoba.

Riječ je o inicijativi “Umjesto njih”, koju treću godinu zaredom organizira Studentski katolički centar iz Osijeka.

U sklopu projekta osmišljena je i aplikacija kojom će se trajno sačuvati sjećanja i osobne priče o ljudima u čije će ime mladi hodati vukovarskim ulicama.

POČAST ZA 1725 NESTALIH

Mladi na taj način žele odati počast za 1725 osoba za kojima se još traga.

Njihova je poruka da sjećanje na poginule, nestale i stradale hrvatske branitelje i civile treba sačuvati.

Mnogi od sudionika krenut će pješice iz Osijeka prema Vukovaru već tijekom noći.

Pješice. Po mraku. Po hladnoći. Kao što su nekad hodali oni čija imena danas nose.

“VELIKA JE ODGOVORNOST NOSITI NEČIJE IME”

“Velika je odgovornost i jako časna uloga moći nositi ime nekoga tko je dao svoj život za domovinu”, rekla je Ana Pešikan, članica osječkog SKAC-a.

Vlatka Ivančičević, voditeljica ureda SKAC-a, ispričala je što ju je potaknulo na sudjelovanje. “Kada sam pogledala sa strane i vidjela lica ljudi koji na majici traže ime nekog svojeg, u tom trenutku postalo mi je jako stvarno”, kazala je.

“Mlade u Koloni potičemo da mole za osobu čije ime nose. Zamišljam da su to sve naši zaštitnici na nebu”, dodala je članica SKAC-a Nikolina Banoža.

PRENOŠENJE ISTINE O RATU

Iako mnogi od njih u vrijeme Domovinskog rata nisu bili ni rođeni, danas žele prenositi istinu o tadašnjim događajima.

“Ove godine na majicama nosimo imena nestalih branitelja, a nošenjem bijelih majica s univerzalnom porukom odat ćemo počast svim civilima iz Domovinskog rata”, pojasnio je Domagoj Galić, koordinator inicijative “Umjesto njih”.

Kako bi sudionici doznali više o osobama čija imena nose, organizatori u posebnoj web-aplikaciji bilježe njihove životne priče.

NAJMANJE ŠTO MOŽEMO UČINITI

“Svjesni smo koliko trebamo biti zahvalni tim ljudima koji su nam omogućili da živimo danas u slobodnoj Hrvatskoj i uživamo u slobodi. Ovo je najmanji način na koji im možemo iskazati poštovanje i zahvalnost”, rekao je Ivan Galić iz organizacijskog tima.

Najmanji način. A opet — najveći.

Jer kad mladić koji nije ni rođen 1991. stavi na prsa ime nekog branitelja i hoda Vukovarom u njegovo ime — to znači da sjećanje nije umrlo. To znači da živi.

Nacionalnoplus

Podijeli objavu