U povodu obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, u Europskom parlamentu u Bruxellesu u srijedu navečer održana je sveta misa koju je predvodio varaždinski biskup mons. Božo Radoš.
I to nije bila samo misa. To je bio Vukovar u srcu Europe. U zgradi u kojoj se donose odluke za cijelu Europsku uniju, u srijedu navečer molilo se za one koji su dali život za Hrvatsku, za one koji su poginuli, za one koji su nestali i za one koji i danas, 35 godina poslije, još uvijek traže mjesto gdje je bačeno tijelo njihovih najdražih.
„ŽELIMO BITI S ONIMA KOJI JOŠ UVIJEK TRPE“
U svojoj propovijedi mons. Božo Radoš izrekao je riječi koje su odzvanjale dvoranom i koje se moraju pamtiti.

„Želimo danas svi koji smo ovdje došli jasno kazati da smo zajedno sa svima onima koji još uvijek trpe, koji krvare zato što su njihovi najdraži ili poginuli ili nestali, a posebno želimo biti s onima koji još traže mjesto gdje je bačeno tijelo njihovih najdražih. Svaki čovjek ima pravo na grob“, istaknuo je mons. Radoš.
Svaki čovjek ima pravo na grob. To je rečenica koja u sebi nosi cijeli Vukovar. Jer u Vukovaru i Škabrnji još uvijek ima obitelji koje ne znaju gdje su im najdraži. Ima majki koje 35 godina čekaju da im netko kaže gdje im je sin pokopan. Ima žena koje ne znaju gdje im je muž. Ima djece koja nikada nisu saznala gdje im je otac. I dok god jedna obitelj ne zna gdje je grob svoga najdražeg, Vukovar nije završena priča.
OKUPLJANJE HRVATSKIH DUŽNOSNIKA I DIPLOMATA U BRUXELLESU
Na misi je bila i predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola, a uz nju su bili i hrvatski zastupnici iz svih političkih skupina, diplomati te Hrvati koji rade u europskim institucijama.
To je važno naglasiti. U Bruxellesu, na Dan sjećanja, nije bilo podjela na lijeve i desne, na vladajuće i oporbu, na zastupnike iz jedne ili druge skupine. Svi hrvatski zastupnici bili su zajedno. Svi su bili jedno. Jer kada se moli za Vukovar, nema politike. Kada se moli za žrtve, nema stranačkih boja. Ima samo Hrvatska.
A nazočnost predsjednice Europskog parlamenta pokazuje da Vukovar nije samo hrvatska priča. Vukovar je europska priča. Vukovar je mjesto gdje je Europa trebala vidjeti što se događa kada se agresija ne zaustavi na vrijeme. I zato je važno da se za Vukovar moli i u Bruxellesu, da se o Vukovaru govori i u Bruxellesu, da se Vukovar ne zaboravi ni u Bruxellesu.

PORUKA SUOČAVANJA S PROŠLOŠĆU I POMIRENJA
Nakon mise, snažnu poruku poslala je i zastupnica Sunčana Glavak.
„Moramo poslati poruku suočavanja s prošlošću i pomirenja među narodima. Bez suočavanja s prošlošću tog pomirenja neće biti“, rekla je Glavak.
To je poruka koja se mora čuti i u Zagrebu i u Beogradu i u Bruxellesu. Pomirenje ne može doći bez istine. Ne može doći dok se ne kaže tko je bio agresor, a tko žrtva. Ne može doći dok se ne prizna što se dogodilo u Vukovaru, u Škabrnji, na Ovčari. Ne može doći dok obitelji nestalih ne dobiju odgovor gdje su im najdraži. Suočavanje s prošlošću nije mržnja. Suočavanje s prošlošću je jedini put do pravog pomirenja.
PORUKA UPOZORENJA: RAT SE NE SMIJE PONOVITI
A onda je Sunčana Glavak izrekla i ono upozorenje koje je danas, više nego ikada, moralo biti izrečeno u Europskom parlamentu.
„Nakon Hrvatske 1991. godine mislili smo da se tako više nešto ne može dogoditi na europskom tlu. Međutim, danas svjedočimo dugotrajnom ratu na području Ukrajine, a poruka ove svete mise jest da se ne zaboravi Vukovar, da se ne zaboravi Škabrnja, ali i da se pronađe način kako da se to više nikada ne dogodi na europskom tlu“, rekla je Glavak.
Nakon Vukovara 1991. godine Europa je mislila da se to više nikada neće dogoditi. Mislila je da su granate na Vukovar, logori, masovne grobnice i protjerivanje civila prošlost koja se ne može ponoviti. A danas, 35 godina poslije, Europa gleda rat u Ukrajini, gleda razrušene gradove koji izgledaju kao Vukovar 1991. godine, gleda civile koji bježe iz svojih domova, gleda majke koje traže svoje sinove. I zato poruka iz Bruxellesa mora biti jasna — ne zaboraviti Vukovar, ne zaboraviti Škabrnju i učiniti sve da se to nikada više ne dogodi.

VUKOVAR SE MOLIO I U ZAGREBU, I U VUKOVARU, I U BRUXELLESU
Dok je 70.000 ljudi hodalo u Koloni sjećanja od vukovarske bolnice do Memorijalnog groblja, dok su se u cijeloj Hrvatskoj palile svijeće i dok su zvona u 18.11 sati zvonila za Vukovar, u Bruxellesu se molilo za iste te žrtve.
To je dokaz da Vukovar nije samo grad na Dunavu. Vukovar je mjesto koje živi u svakom Hrvatu, gdje god on bio. Živi u Vukovaru, živi u Zagrebu, živi u Josipdolu, živi u Bednji, živi u Bruxellesu, živi svugdje gdje ima Hrvata koji nisu zaboravili.
I dok god se u Europskom parlamentu bude molilo za Vukovar, dok god bude onih koji će reći da svaki čovjek ima pravo na grob, dok god bude onih koji će tražiti suočavanje s prošlošću i pomirenje, i dok god bude onih koji će upozoravati da se rat više nikada ne smije ponoviti — Vukovar neće biti zaboravljen.

Nacionalnoplus