Hrvatska javnost ponovno svjedoči pokušaju nametanja opasnog narativa pod zvučnim imenom projekta „Kad kažeš Oluja“. Iako Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR) tvrdi da njihov rad počiva na „metodičnosti“ i „različitim perspektivama“, kritičari, predvođeni Ministarstvom hrvatskih branitelja, s pravom se pitaju: radi li se ovdje o edukaciji ili o perfidnom pokušaju izjednačavanja žrtve i agresora?
Sumnjiva koordinacija s Beogradom
Posebnu sumnju izaziva činjenica da projekt zajednički provode uredi iz Zagreba i Beograda. Iako se deklariraju kao „neovisni“, postavlja se pitanje čiju agendu promiču kada u isti koš stavljaju legitimnu oslobodilačku operaciju hrvatskih snaga i sudbine onih koji su, bježeći pred porazom velikosrpske politike, napustili zemlju. Može li se uopće govoriti o objektivnosti kada se „suočavanje s prošlošću“ u praksi svodi na potiskivanje istine o agresiji, dok se u prvi plan guraju selektivne sudbine, bez jasnog povijesnog konteksta?
Ignoriranje Vukovara i Škabrnje pod paravanom ‘razumijevanja’
Ministarstvo branitelja nije štedjelo riječi, optuživši udrugu da sustavno provodi jednostran pristup povijesti. Gdje su u njihovim programima žrtve Vukovara, Škabrnje i tisuće ubijenih hrvatskih civila? Za Inicijativu, čini se, te žrtve nemaju istu težinu kao politički cilj koji nastoje postići – stvaranje lažnog balansa krivnje.
„U njihovim projektima nema mjesta za tisuće hrvatskih civila koji su mučki ubijeni“, upozorava Ministarstvo, ukazujući na to da se pod krinkom „ljudskih prava“ krije ideološki obračun s temeljima moderne hrvatske države.
Pozivi na suradnju – dijalog ili provokacija?
Nakon što su se na istoj liniji obrane digniteta Domovinskog rata našli i Ministarstvo i Mladež HDZ-a, Inicijativa je odgovorila neuobičajenom samouvjerenošću, nazivajući reakcije institucija „političkim obračunima“. Njihov poziv ministru Tomi Medvedu i mladim HDZ-ovcima da se pridruže programu mnogi vide kao čistu provokaciju i pokušaj dobivanja institucionalnog legitimiteta za teze koje su odbačene i na međunarodnim sudovima.
Dok Inicijativa tvrdi da želi da mladi „sami donesu svoje stavove“, postavlja se ključno pitanje: kakve stavove mogu donijeti mladi ljudi kojima se, kroz pažljivo filtrirane programe, sugerira da je pobjednička vojska isto što i agresorska horda? Sumnja u njihove prave namjere ostaje duboka, a njihova „metodičnost“ u očima branitelja i domoljubne javnosti izgleda tek kao metoda za sustavno rastačenje istine o Domovinskom ratu.
Nacionalnoplus