Dvorana SPENS u Novom Sadu, koja za mnoge predstavlja tek sportski i estradni objekt, za hrvatske je branitelje i logoraše simbol nezamislive patnje.
Upravo je ta dvorana 1991. godine, nakon pada Vukovara, služila kao sabirni centar i mučilište za hrvatske vojnike i civile. Zbog te bolne povijesne činjenice, Tony Cetinski povukao je potez koji je odjeknuo regijom: otkazao je svoj nastup na sam dan koncerta, poručivši kako ne može pjevati tamo gdje su njegovi sunarodnjaci krvarili.
Međutim, dok braniteljske udruge zahvaljuju Cetinskom na „časnoj odluci“, fokus javnosti sada se seli na novo ime.
Mladi glazbenik Jakov Jozinović svoj je nastup u istoj dvorani zakazao za 14. ožujka 2026. Pitanje koje visi u zraku glasi: kakva je to „muzička i moralna vertikala“ Jozinović i hoće li prepoznati trenutak u kojem se brani svetost žrtve?
U šoldima nije sve
Lozinović, kao umjetnik na početku karijere, ima puno pravo pjevati gdje god želi i kada god hoće – to mu nitko ne može zabraniti. No, u svijetu estrade, a i ljudskosti, postoji nepisano pravilo da se neka vrata otvaraju talentom, a neka karakterom.
Branitelji su jasni: očekuju da postupi jednako časno kao i njegov iskusniji kolega.
Jozinović bi trebao znati da „u šoldima nije sve“. Njegov idući potez pokazat će za što mu zapravo srce kuca i čiju dušu nosi. Hoće li to biti duša koja suosjeća s patnjom logoraša iz 144. brigade, veterana iz Trnja i Dubrave, ili će prevladati pragmatični menadžerski ugovori?
Budućnost na hrvatskoj estradi
Ovaj nastup (ili njegovo otkazivanje) bit će Jozinovićeva najvažnija karta za „buduću estradnu budućnost u Hrvatskoj“.
Publika u domovini rijetko oprašta ignoriranje nacionalnog pijeteta, a braniteljske udruge – od HVIDR-e do Udruge logoraša – već su pokrenule inicijativu prema Ministarstvu kulture i HGU-u za uvođenjem službene preporuke „STOP nastupima u prostorima mučenja“.
„Naši su logoraši tamo krvarili da bismo danas imali slobodu“, poručuju branitelji, naglašavajući da mjesta stradanja ne smiju postati prostori zabave.
Civilizacijski standard, a ne politika
Ovo nije pitanje politike ili zabrana, već osnovnog ljudskog poštovanja prema žrtvama koje su u SPENS-u ponižavane dok je ostatak svijeta šutio.
Tony Cetinski je, suočen sa svjedočanstvima preživjelih, izabrao stranu istine. Red je na Jakovu Jozinoviću da odluči – želi li biti samo još jedan izvođač na platnoj listi ili glazbenik s moralnim integritetom koji razumije težinu hrvatske povijesti.
Nacionalnoplus