Postoje datumi koji su duboko usječeni u kolektivnu svijest hrvatskog naroda, a jedan od njih je onaj tihi, molitvom prožeti dan u Aržanu. Danas, 35 godina nakon što je na Plitvicama pala prva kap krvi za slobodnu Hrvatsku, rodno mjesto Josipa Jovića ponovno je disalo kao jedno. Emocije, jednako snažne kao i onog kobnog proljeća 1991. godine, ispunile su zrak dok su se mještani, suborci i mladi naraštaji okupljali oko počivališta prve žrtve Domovinskog rata.
Svijeće na grobu i zavjet generacija
Program sjećanja započeo je tamo gdje počiva heroj. Polaganje vijenaca i paljenje svijeća na grobu Josipa Jovića nisu bili tek protokolarni čin, već duboki izraz zahvalnosti čovjeku koji je postao simbolom otpora. Nakon odrješenja, služena je sveta misa zadušnica za Josipa i sve poginule hrvatske branitelje, podsjećajući da sloboda koju danas živimo ima svoje ime i prezime.
Uz obitelj Jović, počast su odali predstavnici MUP-a, suborci iz legendarne postrojbe Tigrovi Rakitje, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, te izaslanstvo Splitsko-dalmatinske županije predvođeno županom Blaženkom Bobanom i pročelnikom Damirom Gabrićem.
Župan Boban: „Sjećanja ne blijede, ona postaju snažnija“
Vidno emotivan, župan Boban istaknuo je kako protok vremena ne umanjuje težinu Josipove žrtve. Naprotiv, svaka godina dodaje novi sloj važnosti njegovu činu, osobito kada se vidi koliko mladih ljudi danas dolazi u Aržano.
„On je bio prvi koji je dao svoj život za slobodnu i samostalnu Hrvatsku, a svaka od 15.830 žrtava mora ostati trajno u našim srcima. Ovaj dan, krvavi Uskrs, označava početak stvaranja hrvatske države“, poručio je župan, naglasivši kako ga posebno raduje što žrtva Josipa Jovića kroz nove generacije dobiva jamstvo da nikada neće biti zaboravljena.
Aržano kao hram domoljublja
Osim službenih izaslanstava, u Aržano su stigli brojni mještani Imotske krajine, ali i okolnih mjesta, pokazujući da je Josip Jović “njihov” u svakom smislu te riječi. Udruga Josip Jović iz Aržana još jednom je pokazala kako se s pijetetom i dostojanstvom čuva uspomena na sumještanina čiji je odlazak bio uvod u stvaranje neovisne domovine.
Trideset i pet godina kasnije, Aržano nije mjesto tuge bez nade. To je mjesto ponosa, mjesto gdje se tišina groblja stapa s odlučnošću živih da se istina o krvavom Uskrsu i prvoj žrtvi prenosi dalje, s koljena na koljeno.
Nacionalnoplus