Ratni sukobi na Bliskom istoku i blokade ključnih morskih puteva, poput Hormuškog tjesnaca, ponovno su podignuli alarm na globalnom tržištu hrane. U jeku neizvjesnosti, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, Tugomir Majdak, poslao je poruku ohrabrenja: “Hrvatska neće biti gladna.” Ipak, realna slika naše samodostatnosti otkriva duboke strukturne razlike između onoga što izvozimo i onoga što smo prisiljeni uvoziti.
Gdje smo jaki, a gdje ovisni?
Hrvatska poljoprivreda trenutno funkcionira na dva kolosijeka. S jedne strane, dominiramo u proizvodnji žitarica, uljarica te voća poput mandarina i višanja, gdje naše količine u potpunosti zadovoljavaju domaće potrebe. S druge strane, police trgovačkih lanaca i dalje ovise o uvozu ključnih povrtnih kultura i mesa.
Povrće: Dok u rajčicama i kupusu držimo solidnih 70%, porazna je statistika kod paprike i mrkve, gdje pokrivamo tek 40% vlastite potrošnje.
Stočarstvo: Sektor mesa ostaje najranjivija točka. Uzgoj svinja pokriva tek polovicu potreba, govedarstvo je na 62%, dok je peradarstvo sa 75% najstabilnija grana mesne industrije.
“Selo ističe da neće biti gladno, a iako su urbani dijelovi izazov, riješit ćemo i to”, naglasio je Majdak, referirajući se na logističke i tržišne pritiske koji najviše pogađaju gradsko stanovništvo.
Vlada kao “amortizer” rasta cijena
Rast cijena hrane u Hrvatskoj, prema riječima državnog tajnika, prati trendove ostalih zemalja Europske unije. No, Majdak tvrdi da bi situacija bila znatno teža bez izravnih državnih intervencija. Osim goriva, poljoprivrednike pritišću cijene gnojiva i zaštitnih sredstava.
Vlada je za ovogodišnju sjetvu osigurala dodatnih 20 milijuna eura, dok je ribarstvu usmjereno osam milijuna. Uz moratorije na kredite HBOR-a, država pokušava održati likvidnost primarnih proizvođača.
Pitanje učinkovitosti: Gdje su milijarde?
Na kritike i nalaze Državne revizije o 3,5 milijardi eura uloženih u poljoprivredu bez vidljivih pomaka, Majdak nudi drugačiju perspektivu. Tvrdi da se sektori poput svinjogojstva polako oporavljaju od kriza poput svinjske kuge.
“Nije onako kako bi htjeli poljoprivrednici i potrošači, ali država radi i potiče. Ulaganja se ne odnose samo na proizvodnju, već i na održivost ruralnih područja, što je strogi zahtjev zajedničke politike EU-a,” pojasnio je tajnik.
Borba protiv nepoštenih praksi
U fokusu Ministarstva ostaje i borba s trgovačkim lancima. Cilj je posebnim pravilnicima i označavanjem domaćih proizvoda podići svijest kupaca i prisiliti trgovce na “fer borbu”.
Dok se čeka stabilizacija svjetskih tržišta, apel iz Ministarstva je jasan: stabilnost opskrbe ne smije biti ugrožena, ali poljoprivrednici se pozivaju na racionalnost, posebice u pogledu energenata poput plavog dizela. Hrvatska ima resurse, no put do potpune neovisnosti o uvozu i dalje vodi preko dubinskih reformi i jačanja domaće proizvodnje na policama.
Nacionalnoplus