U moru svakodnevnih političkih izjava koje tek zatalasaju površinu javnosti, Miro Bulj ponovno je bacio kamen ravno u središte političkog jezerca. Njegova reakcija na odluku ministra obrane Ivana Anušića da Hrvatska vojska sudjeluje u suzbijanju afričke svinjske kuge nije samo kritika trenutne politike — to je, po njegovim riječima, razotkrivanje “dvostruke logike” vladajućih.
Podsjetimo, ministar Anušić najavio je da će jedna vojna bojna biti angažirana za dezinfekciju objekata, a inženjerijske postrojbe u organizaciji eutanazije i zbrinjavanja uginulih svinja u pogođenim ruralnim područjima. Riječ je o odgovoru države na širenje afričke svinjske kuge koja ugrožava domaću svinjogojsku proizvodnju.
No, Bulj tu odluku ne vidi kao puki javnozdravstveni potez. Na svom Facebook profilu, u stilu koji ne ostavlja mjesta ravnodušnosti, Bulj se pita: zašto vojska smije djelovati unutar sela, ali ne i na granici gdje, kako tvrdi, već godinama traži vojno prisustvo zbog ilegalnih migracija?
“Kad sam govorio da vojska treba biti na granici, nazivali su me fašistom. Danas ide na hrvatske seljake, i nitko ne reagira.” – piše Bulj.
Njegov argument počiva na tezi da se državne snage koriste protiv “vlastitih ljudi”, dok se, kako tvrdi, prave prijetnje zanemaruju – poput ilegalne migracije i trgovine ljudima.
Šutnja “progresivnih”, gromoglasna buka kritike
U jednom od najjačih tonova svoje objave, Bulj se okomljuje na ono što naziva “progresivnim spektrom” i njihovu šutnju:
“Vojska može protiv Hrvata, ali ne smije čuvati granicu? Seljaci koji hrane Hrvatsku veća su opasnost od švercera ljudi?”
Njegove riječi ne ostavljaju prostor za diplomatske nijanse. Izjavu završava pozivom na otpor protiv, kako kaže, pretvaranja Hrvatske u “poligon za tuđe interese”.
Gdje je granica – i tko je (ne) čuva?
Ova izjava otvara više pitanja nego što nudi odgovora. Jesu li Buljeva upozorenja samo politički PR u predizbornoj utrci ili ozbiljna refleksija narastajućeg nepovjerenja između ruralne baze i državnih institucija? Jesu li vojne snage zaista “protiv naroda” ako pomažu u sanaciji ozbiljne bolesti koja prijeti prehrambenom suverenitetu?
Kao i često dosad, Bulj se pozicionira kao glas malog čovjeka, sela, onih “bez glasa” u saborskim klupama. No, pitanje koje ostaje jest: čuje li netko zaista taj glas – osim kad ga mediji prenesu kroz sukob?
Šira slika – ili uska perspektiva?
U eri kada svaka izjava može postati viralna, politički narativi brzo se pretaču u društvene podjele. Bulj je svoj već poznati narativ o “izdaji naroda” i “dvoličnosti vlasti” ponovno stavio u prvi plan. Ministarstvo obrane i javnozdravstveni autoriteti pak tvrde da je angažman vojske racionalan i nužan, zbog logistike, sigurnosti i efikasnosti.
U međuvremenu, u pozadini – svinje umiru, seljaci prosvjeduju, a političari nastavljaju rat riječima.
Možda ne treba samo pitati gdje je vojska, nego i gdje je istina – i tko je stvarno čuva.
Nacionalnoplus