U svijetu koji nas stalno požuruje da “prebolimo”, “nastavimo dalje” i “budemo jaki”, riječi patera Stjepana Ivana Horvata odjekuju poput utješnog, ali bolno iskrenog zagrljaja. Prenoseći misli nepoznatog autora o gubitku voljene osobe, poznati je svećenik podsjetio na istinu koju srce zna, a razum često pokušava potisnuti: smrt nije trenutak, ona je proces koji nema rok trajanja.
Val tjeskobe koji ne bira vrijeme
Mnogi vjeruju da je tuga ravna crta koja s vremenom blijedi, no pater Horvat nas suočava s drukčijom stvarnošću. Smrt voljene osobe nije jednokratan događaj koji ostavljamo u prošlosti. To je dugo i neizvjesno putovanje na kojem nas čežnja može presresti u najobičnijem trenutku – uz šalicu kave ili usred užurbane ulice.
“Ponekad se čežnja vrati neočekivano, udari nas poput vala kad se najmanje nadamo. Tada ponovno doživljavamo bol gubitka kao da se događa upravo sada”, stoji u zapisu koji je dirnuo tisuće.
Jutarnji otkucaj praznine
Najteža bitka, prema riječima koje je pater podijelio, ne bije se na groblju, već u tišini vlastitog doma, svakoga jutra iznova. Vjera nudi utjehu u ponovnom susretu u vječnosti, ali ona ne briše surovost jutra u kojem se budimo bez nečijeg glasa, dodira ili prisutnosti.
“To je otkucaj srca koji se ponavlja svako jutro”, poručuje pater, podsjećajući da žalovanju nema kraja. Mi ne prestajemo tugovati, mi samo učimo hodati s tom težinom, navigirajući kroz valove koji nas s vremena na vrijeme ponovno potope.
Apel za razumijevanje: “Imajmo srca za one koji se bore”
Ovaj tekst nije samo meditacija o boli, već i duboki apel društvu. U svijetu površnih utjeha, pater Horvat nas poziva da budemo strpljivi s onima koji nose crninu u srcu, čak i kada je ona oku nevidljiva.
-
Tuga nije slabost: To je dokaz da smo voljeli.
-
Proces bez kraja: Gubitak voljene osobe traje onoliko koliko traje i naše sjećanje na nju.
-
Svakodnevna borba: Svaki novi dan je nova spoznaja praznine koja se ne može ispuniti ničim materijalnim.
“Gubite ih cijeloga života”
Najpotresnija misao koju pater iznosi jest ona o kontinuiranom gubitku. Ne gubimo voljene samo onog dana kada zaklopimo njihove oči. Gubimo ih svaki put kada postignemo uspjeh koji im ne možemo ispričati, svaki put kada nastane prazna stolica za blagdanskim stolom i u svakom bljesku uspomene koja zaboli.
“Ne gubite nekoga samo jednom. Gubite ga svaki dan, tijekom cijeloga života”, zaključuje pater Horvat, ostavljajući nas s porukom da je ljubav, baš kao i tuga koja je prati, vječna kategorija.