Dok većina Zagreba spava, na Žitnjaku se svake noći odvija prava mala poljoprivredna fešta. Zelena tržnica, jedina koja radi punom parom od ranih jutarnjih sati do svitanja, mjesto je gdje se pune kolica, prtljažnici i prikolice. Cijene su niže i do 40 posto u odnosu na gradske tržnice, a atmosfera podsjeća na veliko sajmište gdje se sve vrti oko kilograma, vreće i – popusta na količinu.
„Došla sam po papriku i patlidžane, spremam ajvar. Trebam pedesetak kila paprike i dvanaest kilograma patlidžana. Pogledat ću tko nudi najbolju cijenu“, priča nam Marica, umirovljenica koju zatičemo na parkiralištu. Ona Zelenu posjećuje samo nekoliko puta godišnje, ali uvijek s istim planom – kupiti sirovinu za zimnicu. Nakon ajvara, u planu su šljive za džem. „Uvijek pripremim stotinjak teglica, sve se pojede ili podijeli do ljeta. Jedino mi je žao što nemam svoj vrt.“
Tržnica na veliko
Na Zelenoj se ne kupuje „za ručak“, već za punu škrinju. Prodavači kažu da kupci rijetko odlaze s manje od 10 do 15 kilograma, a popust na količinu je pravilo. Još jedna prednost je praktičnost – nema lutanja s vrećicama jer prodavači rado pomognu pri utovaru robe.
Glavni val kupnje odvija se između dva i sedam ujutro, kada dolaze prekupci za male gradske tržnice i restorane. Nakon kratke pauze, štandovi se ponovno otvaraju popodne. „Ovdje cijene moraju biti niže nego na Dolcu ili Trešnjevci, inače ne bismo mogli opstati. Ima povrća i do 40 posto jeftinijeg“, kaže nam prodavač Boro, koji na Zelenoj radi već tri desetljeća.
Ulaznica za uštedu
Iako je parkiranje besplatno, ulazak vozilom na tržnicu se naplaćuje – od 66 centi za automobil do 3,98 eura za kamione. No, s obzirom na cijene, mnogima se ova „ulaznica“ višestruko isplati.
U usporedbi s Dolcem, razlike su značajne. Krumpir koji na Dolcu stoji 2 do 2,50 eura, ovdje se prodaje za 80 centi, ali uz obavezu kupnje vreće od 10 kilograma. Rajčice i krastavci su euro po kilogramu (na Dolcu do 2 eura), paprika euro (umjesto 1,50 do 2 eura), a šljive se mogu pronaći već za 80 centi, što je gotovo upola manje nego u centru.
Cjenkanje kao tradicija
Na Dolcu ćete dobiti osmijeh, a na Žitnjaku cjenkanje. Cijene nisu izložene, već se izgovaraju u hodu, pa često variraju iz minute u minutu. Atmosfera je daleko od razgledničke – oko štandova parkirani su kamioni, a umjesto „molim i hvala“, najčešće se čuje: „Koliko za kilu?“
Ipak, za one koji kupuju puno, Zelena tržnica na Žitnjaku ostaje neusporedivo povoljnije i praktičnije mjesto. Nema šarenih tezgi ni turističkog šarma, ali zato ima ono što kupci traže – velike količine, male cijene i uvijek spremne ruke koje pomažu da se sve to natovari u auto.
Nacionalnoplus