U gradu bez podzemne željeznice i s javnim prijevozom koji često podsjeća na igru na sreću, Zagrepčani su u žurbi osuđeni na taksi. Upravo je ta žurba prošle srijede, 11. ožujka, skupo koštala Ivana Starku. Za vožnju od Glavnog kolodvora do Sigeta, koja u idealnim uvjetima traje petnaestak minuta, platio je nevjerojatnih 250 eura.
“Samo je ponavljao: taksimetar, taksimetar”
Starka je oko 8:40 sati shvatio da mu autobusi ne ulijevaju povjerenje, a sastanak kod Avenue Malla bio je zakazan za 9:00. Ušao je u prvi slobodni taksi na stajalištu kod kolodvora – ne u vozilo poznatih platformi ili udruženja, već kod privatnog prijevoznika.
“Prije nego što smo krenuli, dvaput sam pitao koliko će koštati vožnja, barem okvirno. Vozač je oba puta samo hladno odgovorio: ‘Evo, tu je taksimetar'”, priča Starka za našu redakciju.
Ruta duga nešto više od šest kilometara vodila je preko Držićeve i Mosta mladosti. Na odredištu, umjesto uobičajenih desetak eura, uslijedio je šok. Taksimetar je pokazivao iznos veći od 300 eura.
“Kada mi je rekao cijenu od 250 eura, ostao sam bez teksta. Još mi je napomenuo da mi je naplatio 50 eura manje nego što je trebao. Eto, dobio sam i popust”, ironično dodaje naš sugovornik.
Strah od sukoba i “slika države”
Iako svjestan da je iznos apsurdan, Marić je platio. Kako kaže, u tom trenutku nije želio riskirati fizički sukob ili daljnje neugodnosti.
“A što sam mogao? Žurio sam, a nikad ne znaš tko sjedi za volanom i hoće li te netko izudarati ako odbiješ platiti. To je cirkus, slika i prilika ove države”, ogorčen je Zagrepčanin koji je ovu vožnju platio gotovo 40 eura po kilometru.
Pokušaji da kasnije stupi u kontakt s vlasnikom obrta navedenog na računu ostali su bezuspješni – brojevi su bili ili isključeni ili se nitko nije javljao.
Pravna rupa: Cijena nije ograničena
Ovaj slučaj, nažalost, nije izoliran incident niti je, strogo pravno gledano, ilegalan. Prema riječima Ane Knežević, predsjednice Hrvatske udruge za zaštitu potrošača (HUZP), država nije propisala maksimalnu cijenu taksi usluga.
Savjet za građane: “Potrošači moraju biti oprezni. Niste dužni ući u prvi taksi na stajalištu. Prije ulaska tražite cjenik koji mora biti istaknut na vidljivom mjestu. Ako vam je cijena previsoka, tražite drugog prijevoznika”, poručuju iz HUZP-a.
Dok se zakonska regulativa ne promijeni, zagrebačke ulice ostaju “divlji zapad” za neoprezne putnike, a vožnja od nekoliko kilometara u metropoli može stajati kao povratna zrakoplovna karta za London ili Pariz.
Nacionalnoplus