U sjeni svakodnevne politike, Srbijom je prostrujala vijest koja je kod mnogih izazvala nelagodu i pitanje – sprema li se država doista za sukob? Portal Nova.rs objavio je dokumente državne tvrtke Infrastruktura železnice Srbije, koja je zaposlenicima počela dijeliti „Rješenja o raspoređivanju obveznika radne obaveze“ u slučaju ratnog ili izvanrednog stanja.
Iako se ovakvi potezi formalno mogu podvesti pod zakonsku obvezu obrambenih priprema, tajming i popratna retorika sugeriraju mnogo širi kontekst od pukog administrativnog ažuriranja.
Željeznica na „ratnoj nozi“
Dokumenti, datirani u veljači i ožujku 2026. godine, pozivaju se na Zakon o obrani i planove sistematizacije donesene krajem 2024. i sredinom 2025. godine. Zaposlenicima se precizno određuju radna mjesta koja moraju popuniti onog trenutka kada se proglasi izvanredno stanje, uz strogu napomenu: neodazivanje znači otkaz.
“Zaposlenik je dužan odazvati se pozivu regionalnog centra Ministarstva obrane. U suprotnom, gubi radni odnos”, stoji u rješenju koje je prenio portal Nova.rs.
Neprijatelj bez lica i upozorenja građanima
Ono što ovu situaciju razlikuje od redovite vježbe civilne zaštite jest naglo podizanje unutarnjih tenzija. Srbija se, prema svemu sudeći, intenzivno priprema za rat, no ostaje nejasno protiv koga. Unatoč nedostatku izravne vojne prijetnje na granicama, državni vrh i kontrolirani mediji sve glasnije upozoravaju na “opasna vremena”.
U sklopu te kampanje, građanima su odaslana i neformalna, ali jasna upozorenja:
-
Izbjegavanje Hrvatske: Građanima se sugerira da ne putuju u susjednu Hrvatsku, čime se dodatno podgrijava animozitet i stvara osjećaj opsadnog stanja.
-
Unutarnja mobilizacija: Kroz medije se provlači narativ o ugroženosti nacionalnih interesa, što služi kao katalizator za podizanje borbene spremnosti u javnom mnijenju.
Muk iz državnog vrha
Tvrtka Infrastruktura železnice Srbije odbila je komentirati slanje ovih rješenja, ostavljajući prostor za spekulacije. Iako bivši zaposlenici tvrde da su se slični papiri dijelili i ranije, intenzitet kojim se sada provode ove mjere, uz upute o čuvanju „podataka važnih za obranu“, upućuje na to da država ne želi ništa prepustiti slučaju.
Pitanje koje ostaje u zraku jest: radi li se o stvarnoj sigurnosnoj procjeni ili o političkom alatu za homogenizaciju stanovništva kroz strah? Dok radnici potpisuju rješenja za rad pod sirenama, javnost ostaje zatočena u vakuumu između službene šutnje i huškačke retorike koja regiju ponovno promatra kroz nišan.
Nacionalnoplus